Uz najnovije tenzije između Sjedinjenih Američkih Država i Irana, moguće je da dosta slušate o nuklearnom naoružanju.
Nuklearno oružje se smatra najrazornijim naoružanjem na svijetu - eksplozije su toliko jake da samo jedna nuklearna bomba može da uništi čitav grad.
Nuklearne rakete su mnogo jače od običnih, ne-nuklearnih bombi.
Dosta se govorilo o državama koje nemaju dozvolu da posjeduju ili razvijaju nuklearni arsenal - poput Irana ili Sjeverne Koreje. Međutim, na neke države zabrana se ne odnosi.
Postoji puno toga što treba da znate kada je riječ o nuklearnom naoružanju - ali ne brinite, sastavili smo vodič koji će vam odgovoriti na glavna pitanja.
Što je nuklearno oružje?
U pitanju su ekstremno moćne bombe.
Možda se sjećate termina poput atoma i izotopa sa časova fizike - oni su uključeni u proces aktiviranja nuklearne eksplozije.
Bombe crpe energiju iz cijepanja atoma ili sjedinjavanja malih čestica unutar atoma. Zbog toga se nuklearna bomba nekada zove atomska bomba.
Nuklearne bombe oslobađaju ogromnu količinu radijacije - koja može da izazove ozbiljne poremećaje i bolesti - tako da njihov efekat traje mnogo duže od same eksplozije.
Ali tokom istorije su korišćene samo dva puta - 1945. godine protiv Japana u Drugom svjetskom ratu, što je izazvalo ogromno razaranje i gubitak velikog broja života.
Radijacija od bombe bačene na Hirošimu trajala je nekoliko mjeseci i usmrtila više od 80.000 ljudi.
A od bombe bačene na Nagasaki stradalo je više od 70.000 ljudi.
Od tada atomske bombe nijesu korišćene nijednom.
Devet zemalja zasad posjeduje nuklearno naoružanje: SAD, Rusija, Velika Britanija, Francuska, Kina, Indija, Pakistan, Izrael i Sjeverna Koreja.
Ko može da ih razvija?
U teoriji, skoro svako ko posjeduje odgovarajuću tehnologiju, znanje i postrojenja.
Ali da li je državama dozvoljeno da ih prozvode? To je sasvim druga priča.
Razlog za to je nešto što se zove Sporazum o neširenju nuklearnog naoružanja (NPT) - cilj ovog sporazuma bio je da se spriječi širenje nuklearnog naoružanja i promoviše razoružavanje.
Od 1970. godine, 191 država se pridružila ovom sporazumu. Sporazum su potpisale i Amerika, Rusija, Velika Britanija, Francuska i Kina. Ovih pet zemalja se naziva nuklearnim silama - njima je dozvoljeno da imaju nuklearno naoružanje zato što su proizvodile i testirale nuklearne bombe prije nego što je sporazum stupio na snagu 1967. godine.
Iako ove zemlje posjeduju nuklearno oružje, na osnovu sporazuma moraju da smanje njihovu količinu i ne smiju zauvijek da ga čuvaju.
Izrael (koji nikada nije potvrdio niti demantovao postojanje nuklearnih raketa), Indija i Pakistan nikada nijesu pristupili NTP, a Sjeverna Koreja se povukla 2003. godine.
Da li ćemo videti svijet bez nuklearnih raketa?
Broj nuklearnog oružja je zapravo spao sa 70.000, koliko je iznosio 1986. godine, na 14.000.
Amerika, Britanija i Rusija smanjuju zalihe, ali vjeruje se da Kina, Pakistan, Indija i Sjeverna Koreja nastavljaju sa proizvodnjom, navodi Federacija američkih naučnika.
U julu 2017. godine, djelovalo je kao da je svijet bio korak bliže nuklearnom razoružavanju kada je više od 100 zemalja podržalo sporazum UN da se u potpunosti zabrane.
Ali zemlje koje posjeduju nuklearno oružje poput Amerike, Britanije, Francuske i Rusuje su bojkotovale sporazum.
Britanija i Francuska su istakle da sporazum nije uzeo u obzir realne okolnosti međunarodne bezbjednosti - i da je nuklearno zastrašivanje bitno jer održava mir više od 70 godina.
Iako države poput Britanije i Amerike smanjuju nuklearne zalihe, stručnjaci kažu da obe zemlje još uvijek usavršavaju postojeće naoružanje.
Britanija usavršava sistem nuklearnog naoružanja, a Amerika će za poboljšanje nuklearnih kapaciteta možda potrošiti više od bilion (hiljadu milijardi) dolara do 2040. godine.
Sjeverna Koreja nastavlja da testira i razvija nuklearni program, uz skorašnje testove poput onog iz oktobra.
I dok svijet možda ima manje nuklearnih raketa nego prije 30 godina, teško da se nuklearnom naoružavanju nazire kraj u skorije vrijeme.
