Nedavno je u UIKS-u otvorena izložba slika čiji su autoru osuđenici, koji izdržavaju kaznu zatvora, a upravo je Tijana, u saradnji sa bivšom osuđenicom, sada poznatom autorkom i slikarkom Oliverom Ćirković, vodila ove projekte u Spužu.
Mlada psihološkinja rado i sa puno ljubavi radi ovaj posao i smatra da je rad sa zatvorenicima prevashodno potreban, neophodan i od javnog interesa.
“Zatvorenici služe kazne za različita krivična djela. Nisu svi zatvorenici sa određenim oblikom psihopatologije. Nisu svi zatvorenici bez savjesti, morala, karakternih vrlina. Ali svi jesu kažnjeni zbog kršenja zakona, a greške se plaćaju lišavanjem slobode i nedaćama koje otuda proizilaze, kako u zatvoru, tako i nakon izdržavanja kazne. S obzirom da je ovo lično pitanje, želim da naglasim da je meni rad sa zatvorenicima otvorio novo poglavlje nauke i da kao psiholog i psihoterapeut dobijam širu sliku problema koja se odnose na krivična djela, na legalno i moralno, na pravdu i nepravdu i na sve ostale fenomene društvene stvarnosti”, ponosno kaže Tijana.
Međutim, kako dodaje, jako joj je teško da ostane objektivna.
“Pogotovo kada godinu dana svake nedjelje po nekoliko sati provodite vrijeme sa istom grupom zatvorenika, slušate njihove životne priče i želite da im pomognete. Objektivnost je stvar profesionalne distance i uvijek imam u vidu i drugu stranu koja je oštećena i zbog čega je upravo pojedinac sa kojim razgovaram počinilac krivičnog djela. Psihoterapeut je tu da razumije i ne osuđuje, u suprotnom ne može biti psihoterapeut. Ja se u svom radu bavim graničnim situacijama i stalno imam na umu da mogu da dam doprinos životima zatvorenika, ali i društvu u cjelini, koje će imati manju stopu kriminaliteta, manje povratnika i veći stepen poštovanja ljudskih prava”, kaže Tijana.
Naglašava da emocije nikad ne isključuje, jer joj upravo one, zbog delikatnosti prestupa, pomažu u sprovođenju metoda i tehnika za koje procijeni da su najbolje za određenu osobu u određenom periodu ili stanju.
“Zatvorenici su žrtve djela zbog kojih su osuđeni. U pojedinim krivičnim djelima oni odgovaraju zato što su druge učinili žrtvama. Zato je moja uloga da shvatim i jednu i drugu stranu, da upotrijebim svoje emocije kako bih na adekvatan način, sa željenim ishodom, uticala na zatvorenike. Svaki zatvorenik je nekada bio dijete, a ta djetinjstva i odrastanja nisu bila ni malo prijatna i lijepa. Nasilje nad djetetom ili mladim čovjekom stvara nasilnika, rasturene porodice, roditelji koji upotrebljavaju psihoaktivne supstance itd. upućuju pojedinca da u odraslom dobu ide istim putem. I kome onda treba zamjeriti, takvim roditeljima, koji su opet možda imali svoje roditelje koji su radili slične stvari ili nisu imali roditelje uopšte, društvu. Kriminalno ponašanje je skup više fakora i strukture ličnosti pojedinca. Upravo zbog toga je topao i podržavajući pristup psihoterapeuta veoma važan”, kaže Tijana.
“Pojedinac je više okrenut sebi pa samim tim pojačava dominantni spektar osobina koje su dio njegove ličnosti. Postoji set terapeutskih metoda i tehnika koje se mogu adaptirati pojedincu, a moj zadatak kao nekoga ko je odgovoran za njihovu primjenu, oslanja se na prepoznavanje potreba zatvorenika. Ja sam integrativni art psihoterapeut tako da sam kroz projekat ‘Lična karta dostojanstva’ koristila metode ovog holističkog pristupa koji predstavlja kreativnu upotrebu umjetničkih medija kao što su slikanje, crtanje, pisanje i sl. Na taj način se postiže podrška koja je od velike važnosti i koja svaku osobu uvažava u smislu njene osobenosti, bez obzira na krivično djelo” pojasnila je Vuković za Dnevne novine.
Prema njenim riječima, težina boravka u zatvoru se umanjuje psihoterapeutskim pristupom.
“Konkretno djelovanje Integrativne art psihoterapije ogleda se u usmjeravanju fokusa zatvorenika na kreativni aspekt njegove ličnosti, koji je stvaralački domen i koji je blagotvoran, podstiče samopouzdanje, samopoštovanje, prihvatanje realnosti, ali i sagledavanje mogućnosti za promjenu, poboljšanje i obrazac zadovoljstva. Takav način rada otvara lične puteve kreativnosti koji vode do rješavanja problema i promjene. Ona nas vraća izvoru vlastite snage, spontanosti, kreativnosti, prirodnosti i životnosti”, kaže Tijana, ističući da na taj način smanjuje nezadovoljstvo zbog “fizičke tjeskobe” koja je neophodna u kazneno-popravnoj proceduri.
