Korać podsjeća da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić više puta optužio Demokratsku stranku da je “dozvolila da ode Crna Gora”.
“Kao da je to bila stvar Srbije. I time je sve rečeno. Prepušteni ste trenutno sami sebi kao društvo i država i nije vam lako. Ali imali ste i gore trenutke u svojoj istoriji. Računam, ipak na zrelost većine građana Crne Gore bez obzira na političko opredjeljenje. Ovo je njihova jedina država koju toliko vole. Ko ima interesa da je zapali sem šačice ljudi bez trunke brige za druge? A oni su velika manjina. Vjerujem u budućnost Crne Gore i njenu mudrost da riješi svoje krize bez obzira na pritiske spolja”, odgovara Korać na naše pitanje o mogućim putevima rješavanja aktuelne krize izazvane manipulacijama vjerskim osjećanjima dijela građana.
Usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti izazvalo je otvoreno oštro suprotstavljanje Srpske pravoslavne crkve i dijela crnogorske opozicije, ali i srpske. I dok se tenzije u Crnoj Gori pokušavaju podići stalnim okupljanjima i šetnjama sveštenika i dijela građana, stiže i najava mogućeg prisustva predsjednika Srbije Aleksandra Vučića nalaganju badnjaka na sjeveru Crne Gore. Kako Vi gledate na moguću privatnu posjetu srpskog predsjednika? Koji bi bili razlozi, a koje posljedice takve posjete?
Korać: Potpuno je očigledno da se odnosi Srbije i Crne Gore pogoršavaju iz dana u dan i ne vidim trenutno način da će se to zaustaviti. Sve je na granici ozbiljnih incidenata koji mogu da destabilizuju Crnu Goru, ali i samu Srbiju. Griješe oni koji potcjenjuju ovu krizu koja je čekala da se desi. U Crnoj Gori SPC je po svojoj odluci postala nosilac opozicionog djelovanja sa vrlo jasnim otporom NATO i EU integracijama i suštinski protiv samostalnosti Crne Gore kao države. Na proruskim mitinzima DF govorio je mitopolit Amfilohije što je valjda jedinstveno u regionu. Čak i u Srbiji vladike ne govore na mitinzima vlasti ili opozicije.
Nedavno ste izjavili da je SPC najveća opozicija crnogorskoj vlasti. Šta je sa brigom o vjernicima?
Korać: Crkva u Crnoj Gori već duže nastupa kao parapolitička organizacija na štetu njenih vjernika. Odavno to nije funkcija crkve i bez obzira na tradiciju u Crnoj Gori gdje je duže vrijeme bilo uobičajeno jedinstvo svjetovne i duhovne vlasti, to dugoročno samo šteti interesima crkve jer su njeni vjernici takođe politički podijeljeni. Umjesto da smanjuje političke tenzije, SPC u Crnoj Gori ih u stvari podstiče. I vrlo jasno odbacuje dio vjernika. Normalno je onda da je upravo usvojeni zakon o vjeri koji se tiče imovine SPC u Crnoj Gori izazvao zajedničke crkvenopolitičke demonstracije. Taj savez nije od juče. Stvar je pogoršana time što je izgleda cjelokupna SPC ubijeđena da je iznad zakona Crne Gore i njenih demokratskih institucija. Ona ima pravo da bude nezadovoljna zakonom i to protivljenje može na mnogo načina da pokaže. Ali, prije sveg,a pred sudovima Crne Gore i međunarodnim sudovima. Ali ne litijama, kletvama i organizovanim okupljanjima gdje se sasvim očigledno teži promjeni vlasti u Crnoj Gori bez obzira na licemjerne tvrdnje da su to “nepolitički skupovi”. I te kako su politički i vrlo jasno politički intonirani. Mene to podsjeća na neku prošlost Evrope ili čuvena “događanja naroda” iz osamdesetih godina u Srbiji, ovaj put u organizaciji crkve.
Kako gledate na poteze vlasti u Beogradu?
Korać: Vlast u Srbiji je u prvom momentu reagovala donekle uzdržano da bi vrlo brzo i pod uticajem crkve zauzela stav jasne podrške protestima. Vučić na taj način, plašeći se i najmanjeg gubitka popularnosti uoči izbora, nanosi ozbiljnu štetu Srbiji. Srbija ima loše odnose sa Sarajevom zbog nekritičke podrške Dodiku, sa Hrvatskom su duže vrijeme loši i zaleđeni, sa Makedonijom vrlo uzdržani, sada se kvare i sa Crnom Gorom. S kim od susjeda zapravo Srbija ima dobre odnose? I kako je moguće devetnaest godina poslije pada Miloševića da se ponovi ista floskula o tome da su “Srbi ponovo ugroženi” što je bio direktan uvod u ratove. I od kada su problemi SPC ISTOVREMENO problemi Srbije? Valjda su kod nas crkva i država odvojene Ustavom i zakonima? Ne znam da li će doći Vučić na Badnje veče u Crnu Goru, ako dođe samo će dalje podstaći tenzije.
Mnogo je događaja koji liče na neke iz naše ne tako daleke prošlosti. Teško je ne primijetiti da gospodin Vučić povlači slične poteze kao Slobodan Milošević koji je svojevremeno, 2000. godine u Beranama, takođe u privatnoj režiji, prisustvovao mitingu SNP? Kako Vi na ovo gledate?
Korać: Vučić se polako zaglavljuje u EU integracijama i sada poslije personalne rehabilitacije, rehabilituje postepeno i Miloševićev politički program nametanja političke volje susjedima bez ozbiljnijih instrumenata da to i ostvari.
Neposredno uoči usvajanja zakona, lideri DF Andrija Mandić i Milan Knežević išli su po blagoslov kod srpskog patrijarha Irineja, što je u dijelu medija protumačeno kao namjerno zaobilaženje mitroplita MCP, pripremu za njegovu smjenu i izbor nekog iz radikalnijeg dijela SPC, odnosno Mitropolije crnogorsko-primorske, na čelu sa Joanikijem. Da li je, po Vama, na pomolu raskol u SPC? Ukoliko jeste, gdje je u toj priči mitropolit Amfilohije?
Korać: Mitropolita Amfilohija je pregazilo vrijeme bez obzira što spada u najobrazovanije vladike SPC. On ne može da se pomiri s time da je Crna Gora nezavisna država i da je to nepovratan proces. Ovaj zakon o crkvenoj imovini je konsekvenca te činjenice. Odbacujući zakon on u suštini odbacuje ideju nezavisne Crne Gore. I gura SPC na marginu društvenih zbivanja u Crnoj Gori mada trenutno to izgleda sasvim drugačije. Sumnjam u raskol u SPC oko ovog pitanja, imaju oni mnoga međusobna neslaganja, ali ne oko ovoga. Uostalom i veći dio opozicije u Srbiji je podržao SPC oko ovoga. Što me iskreno ne čudi jer su i oni ispod šinjela srpskog nacionalizma rasli. I nikada iz njega izašli.
Usvajanje Zakona pratili su teški incidenti u Skupštini Crne Gore koje su izazvali poslanici Demokratskog fronta. Do incidenta je došlo i u srpskom parlamentu. Da li su ova dva događaja povezana, ukoliko jesu, šta i ko ih povezuje?
Korać: Poslanici klerikalci sa vizijom države kao pravoslavne džamahirije vazda su isti. Antidemokratske ličnosti koje niti razumiju niti žele da razumiju savremeni svijet.
Kakva je uloga Ruske crkve u posljednjim dešavanjima u Crnoj Gori i Srbiji, kao i dešavanjima unutar same SPC?
Korać: Ruska crkva je naravno već podržala SPC. Biće zanimljivo vidjeti u nedjeljama koje dolaze da li će duboko podijeljene pravoslavne crkve da sačine neko saopštenje. Koliko znam, SPC nastoji da dobije podršku i drugih pravoslavnih crkava.
Dešavanja povodom Zakona o slobodi vjeroispovijesti pokazala su i pravo lice jednog političkog opozicionog subjekta kod nas Demokratske Crne Gore. Njihovi predstavnici uslovili su svoj ostanak u Odboru za reformu izbornog zakonodavstva povlačenjem zakona o slobodi vjeroispovijesti. Zakon nije povučen, Odbor više ne funkcioniše, Demokrate sada ćute. Vaš komentar?
Korać: Politika političkih stranaka nije šta piše u njihovim programima ili šta deklarativno tvrde, već kako se konkretno postavljaju oko bitnih pitanja društva i države. Ovo jeste jako bitan trenutak za Crnu Goru i ona je izložena zastrašujućim napadima koji negiraju i njeno postojanje. Time sam odgovorio; nije bitno šta pričaš, već šta radiš. SDP je ipak u ovoj situaciji stao u odbranu države, a ne vlasti i time demonstrirao razlike među opozicionim strankama.
Svjedoci smo pokušaja paljenja crnogorske zastave na zgradi Ambasade Crne Gore u Beogradu, od strane pristalica SPC i navijača Crvene zvezde, što je izazvalo reakciju crnogorskih vlasti uz poruku premijera Duška Markovića da je odnos vlasti Srbije bio zaprepašćujući. Srpski predsjednik, u gostovanju na TV Pink RS, nije osudio napad, već reakciju crnogorskog premijera. Vaš komentar?
Korać: Iako je dosta policije bilo u susjednoj ulici ona nije ništa uradila da spriječi nekoliko hiljada Zvezdinih navijača da dođu do ambasade Crne Gore u Beogradu. Očigledno je politička procjena bila da je to “glas naroda” i korisna otvorena prijetnja Crnoj Gori. Zanimljivo je da su dva poslanika DF bila na utakmici valjda kao “ljubitelji košarke” i onda u povorci došli pred svoju ambasadu da posmatraju paljenje zastave. Dakle, to je valjda kako oni vide parlamentarnu borbu, da u stranoj zemlji ideš sa navijačima koji uzvikuju najgore moguće parole protiv legitimnog rukovodstva sopstvene zemlje.
S obzirom da smo ušli u izbornu godinu, kako procjenjujete dalje djelovanje SPC u borbi za političku prevlast u Crnoj Gori? Dokle su spremni da idu?
Korać: Bojim se da je SPC riješena da ide do kraja i da ne razmišlja mnogo o konsekvencama za sebe samu. Ako su sada skupovi SPC u Crnoj Gori čisto politički skupovi, kakav motiv više imaju stvarni vjernici da je podržavaju? Imaju političke stranke za tu rabotu. Ili riječima same vjere, SPC se trenutno u Crnoj Gori bori ne za carstvo Božje već isključivo za carstvo zemaljsko. I inače istorijsku podjelu društva dovodi na nivo dva iskopana rova koji su na ivici fizičkog sukoba. Zar joj nije žao male Crne Gore? I da je to najgori zakon postoje drugi načini borbe.
