Niko od zvaničnih organa Republike Srbije ne zna da li i na čioji poziv predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ide u Crnu Goru na Badnji dan - kako su objavili beogradski tabloidi pozivajući se na kabinet predsjednika Srbije.
Istu informaciju je objavila i agencija Tanjug – koja je, zanimljivo, zvanično ugašena 31. oktobra 2015. godine i od tada radi mimo zakona.
- Predsjednik Vučić će posjetiti neimenovani grad na sjeveru Crne Gore "čije ime se zbog bezbednosti krije" – pišu beogradski tabloidi i mediji.
Sada se postavlja pitanje - kome vjerovati, medijima koji su to objavili ili Ministarstvu spoljnih poslova Srbije i PR-u predsjednika Srbije koji o toj posjeti, makar zvanično, ama baš ništa ne znaju?! Valjda zbog toga nijesu odgovorili na pitanje Pobjede: "Da li predsjednik Srbije ide u Crnu Goru za Badnji dan, ako ide na čiji poziv i sa kojim političarima će se sresti".
O ovoj posjeti ni crnogorski MVP nije obaviješten, kao ni kabinet predsjednika Crne Gore, niti imaju bilo kakav komentar ove vijesti. Ali, u najavljenu posjetu zvanično je uključena samo Srpska pravoslavna crkva i patrijarh Irinej koji stoluje u Beogradu, a daje blagoslov predsjedniku Srbije da posjeti drugu državu.
O posjeti Vučića nijesu obaviješteni ni njegovi saradnici iz Demokratskog fronta pa je Andrija Mandić za Blic kazao da o toj posjeti ništa ne zna.
Irinejeva poruka
Patrijarh je predsjednika Srbije i ministra spoljnih poslova Srbije Ivicu Dačića primio 31. januara i poslije sastanka patrijarh konstatuje u saopštenju da se u Crnoj Gori: "... Nažalost dešavaju krupne stvari, Srbi su u prilično velikom problemu. Razgovarali smo i gledali kako da se oglasimo protiv tih problema... Mnoge stvari idu svojim tokom i treba se tome oduprijeti u interesu naroda i država Srbije i Crne Gore... Mi smo Crnu Goru smatrali dijelom našeg naroda. Naši međusobni odnosi ne treba da se menjaju, jer mi smo jedan narod, ali postoje ljudi koji to negiraju. Narod je spreman da brani svoje istorijske svetinje, ali nadamo se da do toga neće doći".
Patrijarh tvrdi i da "Crkva radi i gleda svoja posla, a država svoja". Ali, ovakvom retorikom patrijarh ne poziva na smirenje situacije i očito je posljednji dan prošle godine, tokom razgovora sa Vučićem, patrijarh Irinej imao jasan plan kako to SPC i srpska država mogu da "pomognu braći u nevolji".
Cijela priča oko Zakona o slobodi vjeroispovijesti se u Srbiji – uz žestoku kampanju – predstavlja kao "otimanje imovine SPC" bez ijednog objašnjenja šta zakon sadrži i zbog čega se donosi, ali sa velikim akcentom da su "Srbi uniženi i da su im oduzeta sva prava".
Najprljaviju kampanju protiv Crne Gore vode tabloidi (njih pet) u Srbiji koji su pod direktnom kontrolom predsjednika Srbije kao i sve televizije sa nacionalnom frekvencijom.
Ruski ugao
Ipak, uključivanje predsjednika Srbije u ovu kampanju treba posmatrati i iz ruskog ugla čiji crkveni, ali i državni predstavnici negoduju zbog ovog zakona.
Dakle, došlo je vrijeme za vraćanje usluga pa je Vučić htio da se uključi u ovu priču iz dva razloga: Rusija je donirala dva miliona eura za radove u Hramu Svetog Save u Beogradu čija je kripta optočena zlatom i prilikom posljednje posjete Srbiji Putin je pristalice naprednjaka pozdravio u jednoj rečenici jer ga je patrijarh zamolio da to učini, a patrijarha je za tu uslugu molio predsjednik Srbije u direktnom TV prenosu.
Da li sada Vučić mora da "vrati dug" Irineju ili Putinu ili je neočekivana najava privatnog puta u Crnu Goru motivisan unutrašnje-političkim razlozima predsjednika Srbije?
Dvostruki aršini
Jer, Vučić je posljednjih nekoliko dana slao različite, često suprotstavlje poruke.
Iako je rekao da je važno očuvanje mira u Crnoj Gori, predsjednik Srbije najavom odlaska u Crnu Goru čini suprotno - uz podršku i u organizaciji SPC, nastoji da podgrije tenzije i osokoli one najradikalnije. Vučić je poslednji put u Crnoj Gori bio 2012. godine pred kandidaturu Tomislava Nikolića za predsjednika Srbije. Od tada je Srbija pružila utočište ljudima sa potjernica Interpola koje potražuje Crna Gora, bez zvaničnog obrazloženja zašto to rade.
Dvostruki aršini predsjednika Srbije prema Crnoj Gori ogledaju se u izjavama u kojima tvrdi da Srbija nema prava da se miješa u stvari druge zemlje i mora da poštuje prava druge države; konstatacijom da je CPC postojala i prije SPC, onda u istom govou kaže da bi se borio za opstanak državne zajednice i da bi sve bilo drugačije da je on bio na vlasti 2006. godine…
- Milo Đukanović ne bi dobio ni 50 odsto glasova na referendumu - kaže Vučić i zaboravljajući da je državna zajednica bila projekat oročen na tri godine Beogradskim sporazumom.
Potom se opet vratio na položaj Srba u Crnoj Gori, ambivalentno poručujući da "Beograd nema krivicu zbog događaja u Crnoj Gori", uz važnu napomenu - "pomoći ćemo našem narodu tamo", uz dodatak "poštujemo odluke Crne"?!
I na kraju: Vučić je namjren da ide u Berane, kako se nezvanično govori, na vjerski obred nalaganje badnjaka, da bi poslao "poruku mira". Istovremeno, ni u jednom momentu nije ni on, ni Srpske institucije nijesu osudili skrnavljenje crnogorske zastave u Beogradu na mitingu ispred ambasade Crne Gore niti izvikivanje pogrdnih imena za crnogorske funkcionere.
Možda će ovim odlaskom predsjednik Srbije shvatiti da je Crna Gora nezavisna država, ali pitanje je da li bi, recimo, šef neke druge države mogao da dođe u Srbiju da učestvuje u vjerskom obredu a da se ne javi zvaničnim organima Srbije.
Zapravo: Vučić se ponaša kao Slobodan Milošević koji je pre 20 godina takođe posjetio Berane u organizaciji Vojske tadašnje zajedničke države. I što se desilo na kraju: "Večernje Novosti" su pribjegle fotomontaži i duplirali sliku sa mitinga da bi povećale masovnost skupa.
Što je bilo poslije montiranja lažne stvarnosti - svi znamo.
