– Od samog starta ona nije bila ni sveobuhvatna niti inkluzivna. U procesu nijesu učestvovale sve ključne partije i NVO koje se bave nadgledanjem izbora. Reforma nije bila ni transparentna. Stalno su kružile brojne verzije zakonskih tekstova, a da se ne zna koja od njih je relevantna. Stručnjaci nijesu bili uključeni u izbornu reformu. Ostalo je sve na političkim partijama, koje su činile da proces bude prije svega politički. Neke partije su ulazile u taj proces i izlazile iz njega. Na kraju, odgovornost za proces su preuzeli DPS i Demokratska Crna Gora, ali ni njihov dogovor nije uspio i ostali smo bez potpune reforme. Vladajuća većina je usvojila zakonske tekstove, ali nije jasno čija su to rješenja i da li su neka od njih – i koja – usaglašena od strane DPS-a i Demokrata. Neka rješenja su dobra, ali je ispušteno puno dobrih predloga. Na kraju, ključna reforma se odnosi na izmjene i dopune Zakona o izboru odbornika i poslanika. Taj zakon nije bilo moguće promijeniti zbog dvotrećinske većine neophodne za njegovo usvajanje – kazao je Vujović.
Kako je dodao, s obzirom na aktuelnu društvenu dinamiku i razlog zbog kojeg su Demokrate napustile proces, nije realno očekivati da se izborna reforma desi u 2020. godini.
– Nije realno očekivati da se u neke nove pregovore vrate ni Demokrate ni Demokratski front. Usvajanjem zakona o vjerskim zajednicama otpočela je intenzivna predizborna kampanja. Izborna reforma nije više u fokusu ni vlasti ni opozicije. Stoga nijesam optimista da je moguće napraviti bilo kakav dogovor koji bi podrazumijevao značajnije intervencije. Tenzije su narasle, nepovjerenje poraslo, tako da nije realno očekivati nastavak dijaloga oko izbornih uslova za naredne izbore. Umjesto toga, treba očekivati snažnu kampanju, koja će se dominantno kretati oko nacionalnih i vjerskih pitanja, ne ostavljajući značajan prostor za one partije koje se pokušavaju predstaviti isključivo kao građanski centar – zaključio je Vujović.
