No je li situacija uistinu takva? Je li svakoj generaciji jednako loše/dobro na neki svoj specifični način ili smo mi sada zaista u gorem položaju nego ikada prije?
Uprkos spomenutoj staroj izreci, podaci pokazuju upravo suprotno - trenutno nam je najbolje do sada i to se može, za razliku od staromodnih rekla-kazala priča naših starijih, potkrijepiti i dokazima.
Svakoga dana više od 200.000 osoba prvi put dobije tekuću vodu
Mada postoje elementi poput globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena, kojih se opravdano plašimo, otkad je moderni čovjek nastao prije oko 200.000 godina 2019. godina je vjerovatno bila godina u kojoj je umrlo najmanje djece, u kojoj je bilo najmanje nepismenih do sada i u kojoj su ljudi najmanje trpjeli zbog raznih teških bolesti, piše The New York Times.
Svakog dana u posljednjih nekoliko godina 325.000 ljudi prvi put dobije pristup električnoj energiji. Svakog dana više od 200.000 osoba prvi put dobije tekuću vodu, a oko 650.000 njih pristup informacijama putem interneta.
Smrt djeteta je najteži gubitak u životu
Mnogi kažu kako je najveći gubitak u životu smrt djeteta. No nekada davno to je bilo uobičajeno. Istorijski gledajući, gotovo polovina svih ljudi umrla je u djetinjstvu. Prije 1950. godine 27 posto sve djece umrlo je do 15. godine života. Sada se taj broj smanjio na oko četiri posto.
"Da vam se pruži prilika da odaberete vrijeme u kojem ćete biti rođeni, bilo bi prilično rizično odabrati period u kojem su živjele prijašnje generacije", napomenuo je ekonomist Maks Rouzer sa univerziteta Oksford.
"Gotovo svi su živjeli u siromaštvu, glad je bila raširena i česta", dodao je.
Mnogi će upitati što je s Trampom, klimatskim promjenama, mogućim nuklearnim ratom sa Sjevernom Korejom, siromaštvom u Africi, gladnom djecom. Sve je to istina i sve su to stvari s kojima se trebamo boriti. No mora se spomenuti kako je jedan od trendova u posljednjih 50 godina i značajno smanjenje globalnog siromaštva.
Do 1981. godine 42 odsto globalnog stanovništva živjelo je u ekstremnom siromaštvu
Udio svjetske populacije koja živi s oko dva dolara dnevno ili manje smanjio se za više od 75 odsto u manje od četiri decenije. Do 1981. godine 42 posto globalnog stanovništva živjelo je u ekstremnom siromaštvu, koje su Ujedinjeni narodi definisali kao život s manje od dva dolara dnevno. Taj udio je sada pao na manje od 10 posto svjetske populacije.
Naravno, velik dio stanovništva još uvijek je siromašan, no što je siromaštvo manje izraženo, manja je vjerovatnost da će ono umrijeti od gladi ili biti nepismeno.
Bolesti poput dječje paralize, gube i malarije su u opadanju; kao što je i broj smrtnih slučajeva oboljelih od HIV-a. Prije samo pola stoljeća većina ljudi bila je nepismena, a sada se približavamo 90-postotnoj pismenosti odraslih. Došlo je do prilično velikih promjena nabolje u školovanju djevojaka te obrazovanju i osnaživanje žena.
Važno je prepoznati i priznati napredak
Da, još uvijek nije sve savršeno i grozno je da negdje u svijetu dijete umire svakih šest sekundi, ali treba uzeti u obzir da je prije samo nekoliko decenija dijete umiralo svake tri sekunde. Prepoznavanje napretka je poticaj da kao društvo učinimo još više.
Istina, klimatske promjene su trenutno stvarna i golema prijetnja cijelom svijetu i vjerovatno nećemo ostvariti cilj Ujedinjenih naroda i u potpunosti iskorijeniti ekstremno siromaštvo do 2030. No trebali bismo nastaviti stvarati pritisak na svim frontovima kako bi stvari nastavile ići nabolje.
"Spadamo u prve ljude u istoriji koji su pronašli načine za globalni napredak. Promijenili smo svijet. Što nije nevjerovatno u tome da živimo u ovo vrijeme?" smatra Rouzer.
"No tri stvari su istovremeno istinite: svijet je puno bolji, svijet je grozan, svijet može biti i još mnogo bolji", dodao je.
