Primjedbe su dostavljene ma 102 strane a MCP ima zamjerki na više desetina tačaka predloženog zakona. Iz MCP tvrde da su Vladi Crne Gore kao predlagaču zakona pravovreeno dostavili Primjedbe ali da do današnjeg dana nijesu dobili odgovor.
Osim toga, ističu u MCP, Primjedbe su na engleskom jeziku dostavljene i relevantnim međunarodnim adresama, kao i poslanicima u poslaničkim klubovima Skupštine Crne Gore.
- Prvenstveno ukazujemo na to da se u ovom slučaju radi o jedinom zakonu iz oblasti ljudskih prava i sloboda u čijoj pripremi nisu učestvovali predstavnici Crkve, vjerskih zajednica i drugih zainteresovanih strana, eksperata i nevladinog sektora, tj. svi su bili lišeni tog prava koje im pripada i na taj način diskriminisani. Iz tog razloga, može se konstatovati da je Prijedlog zakona, zapravo, jednostrani, unilateralni tekst Vlade Crne Gore - kažu u MCP SPC.
SPC najviše smeta to što Prijedlog zakona definišine i pitanje državne imovine i ubjeđenja su da im “država otima imovinu”, iako je iz Vlade više puta saopštavano da ta tvrdnja ne stoji.
- Pitanje državne imovine u Crnoj Gori je regulisano Ustavom Crne Gore i Zakonom o državnoj imovini. Nije teško naći odgovor na pitanje da li se Zakonom o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica može, kršenjem Ustava, Zakona o državnoj imovini i ratifikovanih međunarodno-pravnih sporazuma, regulisati pitanje državne imovine - navode u MCP SPC.
SPC nije zadovoljna ni imenom predloženog Zakona. Nacrt zakona od 2015. godine je nosio naslov – Nacrt zakona o
slobodi vjeroispovijesti. Prijedlog zakona od 2019. godine nosi naslov – Prijedlog zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica.
U MCP SPC kažu da je i laiku je jasno da “vjeroispovijest” i “uvjerenje” nisu isti pojmovi odnosno da se radi o različitim pojmovima i različitim ljudskim pravima.
Prema njihovim riječima pravo na slobodu vjeroispovijesti i pravo na slobodu uvjerenja se ostvaruju na individualnom i kolektivnom nivou.
- Pravo na slobodu vjeroispovijesti se na kolektivnom nivou ostvaruje kroz crkve, vjerske zajednice, vjerske organizacije, konfesionalne organizacije i druge religijske organizacije. Pravo na slobodu uvjerenja se na kolektivnom nivou ostvaruje kroz sve druge vidove nereligijskih organizacija ili zajednica uvjerenja poput ateističkih, agnostičkih, filosofskih i sličnih organizacija koje nisu vjerske ili religijske. Ni u kom slučaju se ne mogu na isti način tretirati nereligijske organizacije i vjerske zajednice. Takođe, nikako se ne mogu poistovjećivati nereligijske i nevladine organizacije, a upravo je tako postupljeno u Prijedlogu zakona - mišljenje je MCP SPC.
Napominju da nije poznato da li uopšte u Crnoj Gori postoji neka nereligijska organizacija koja je formirana po osnovu prava na slobodu uvjerenja poput ateista, agnostika ili sličnih, ali to ne znači da neće biti formirane u budućnosti.
- S druge strane, crkve i vjerske zajednice na ovim prostorima postoje vjekovima, dio su društvene realnosti i duboko su utkane u lični i kolektivni život građana u Crnoj Gori. Crkvama i vjerskim zajednicama pripada najveći broj građana Crne Gore i to je nesporna činjenica. U pravno-tehničkom normativnom izrazu, imajući u vidu društvenu stvarnost u Crnoj Gori, pravo na slobodu vjeroispovijesti je bolje regulisati jednim, a pravo na slobodu uvjerenja drugim zakonom, a ne jednim istim aktom, kako se to pokušava Prijedlogom zakona - smatraju u MCP SPC.
Prema njihovim riječima iz sadržaja njihovih Primjedbi na Prijedlog zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica je evidentno i jasno da, isključivo zbog pravnih i civilizacijskih razloga, ne mogu da opstanu odredbe iz članova 1, 3, 4, 6, 7, 8, 9, 10,12, 14, 15, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 27, 28, 29, 30, 32, 33, 37, 38, 39, 40, 41, 42, 43, 44, 46, 47, 48, 49, 50, 51, 52, 54, 55, 56, 57, 58, 59, 62 i 63 Prijedloga zakona. Osim toga, tvrde načelno nije sporan sadržaj odredbi iz članova 2, 5, 11, člana 12 stav 1, 13, 16, 17, 31, 34, člana 35 stav 1, 36, 45, 53, 60, 61, 64 i 65
- Broj nespornih u odnosu na broj spornih odredbi Predloga zakona je, kako se vidi, veoma mali. Imajući u vidu sve proceduralne propuste tokom pripreme Prijedloga zakona i njegov sadržaj, koji je veoma tendenciozno i nedobronamjerno formulisan na štetu postojećih crkava i vjerskih zajednica, a prvenstveno Mitropolije i eparhija SPC u Crnoj Gori, nikako se, na žalost, ne može reći da se “odnosi države i vjerskih zajednica zasnivaju na uzajamnom međusobnom povjerenju i saradnji - piše u Prijedbama SPC.
Mitropolija crnogorsko primorska i Eparhije budimljansko nikšićka, Zahumsko-Hercegovačkai Mileševska, koje postoje u Crnoj Gori, okupljaju najveći broj pravoslavnih vjernika, koji predstavljaju većinu stanovništva Crne Gore.
Mitropolija i eparhije SPC u Crnoj Gori izražavaju svoju zabrinutost zbog zbog, kako ocjenjuju, brojnih civilizacijski i pravno neprihvatljivih rješenja koja su sadržana u Prijedlogu zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, kao i zbog načina na koji je taj Prijedlog pripremljen.
- S druge strane, Mitropolija i eparhije SPC u Crnoj Gori su spremne da kroz otvoreni dijalog unaprijede razumijevanje i saradnju sa nadležnim državnim organima i, u duhu preporuka Venecijanske komisije koje su upućene Vladi i drugim državnim organima Crne Gore, doprinesu inkluzivnosti procesa pripreme Prijedloga zakona - saopšteno je iz MCP SPC.
Neophodno je, smatraju, da Prijedlog zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica doživi temeljne, suštinske i sveobuhvatne promjene koje će, polazeći od principa pravne sigurnosti, predstavljati izraz dosljednog poštovanja međunarodnopravnim aktima i Ustavom Crne Gore proklamovanih načela o zabrani vjerske diskriminacije, autonomiji crkava i vjerskih zajednica i neutralnosti države u pitanjima ostvarivanja prava na slobodu vjeroispovijesti.
- Mitropolija i ostale eparhije SPC u Crnoj Gori stoje na stanovištu da se, isključivo uz dosljedno poštovanje izloženih načela, može obezbijediti što širi konsensus u usvajanju Zakona - zaključuju u MCP SPC.
