Odavna je poznata činjenica da je Srpska pravoslavna crkva (SPC) jedan jako bitan segmenat suživota svakom pravoslavnom vjerniku bivše Jugoslavije radi svoga monopola u susjednim državama van Srbije (što nije kanonski).
Takođe je poznata i činjenica da SPC svojom retorikom oblikuje nemali broj umova države Srbije ali i svuđeđe djeluje njena eparhija. Nerijetko se dešava da mišljenje SPC-a prihvata i većina njenih vjernika. Matrica koja se postavlja a koju na kraju blagosljiva politika Srbije koja se sa svojim političkim akterima još nalazi u 90- ima je jako opasna rabota prvenstveno za umove kojima se ona usađuje.
Mislim da takvo ponašanje vrhovnih institucija države Srbije niđena svijetu nije proizvelo više kontradiktornosti i licemjerstva nego u srpskom korpusu. Naravno ne krivim tome narod, on je samo zbunjen Parovima, Zadrugama i pornografijom na video spotovima pa ponegdje u pauzi iskoči pokoja „pametna“ klerofašistička izjava iz SPC-a ili nerijetka laž iz SANU-a dok se društvu nameće mišljenje da je bolje biti sponzoruša nego doktor a je situacija na terenu je zapravo ovakva;
Svi se kunu u Rusiju, a bježe u Njemačku, a ako Bog da u Ameriku. EU je, kako tvrde, „masonsko satanistička organizacija a u redovima se čekaju vize za ulaz“.
„NATO je fašistički agresor i tačka a niko ne navodi pitanje zašto se desila ’99. a sa druge strane NATO snage imaju diplomatski imunitet u Srbiji a Ruske nemaju. Vaseljenski patrijarh kaže nedvosmisleno da SPC ne slavi 800 godina autokefalnosti nego autonomije odmah ga proglase američkim agentom i razbijačem srpstva bez upita u istinitost istorije kojom se oni sami uče“.
ODBRANA SRPSTVA
Današnje poruke vrhovnih dužnosnika zemlje Srbije su vazda zapaljivog karaktera kao; „Branićemo Srbe u CG, u BiH, u Hrvatskoj.“ – to je nešto što mase vole jer daje se osjećaj superiornosti, važnosti, odlučnosti. Voljeli su i Njemci takvu retoriku pa je Hitler išao braniti Njemce u Poljskoj 1939. Svi znamo kako je završeno – porazom i Aušvicom (Auschwitz-om). Branili su se Srbi 90-ih po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, na Kosovu (1999) pa znamo kako je to završeno – porazom i Srebrenicom! Koji dio tu normalnom čovjeku nije jasan?
Nedavno pročitam članak popraćen slikama da je Angela Merkel sa državnim vrhom posjetila Aušvicu Poljskoj. Poklonila se žrtvama holokausta i zavapila kako Njemci nikada neće zaboraviti svoje zločine i da su okrenuti svijetloj budućnosti za sve oko nje (Njemačke). Ispustimo sad da je sa sobom ponijela 60 miliona Eura za održavanje muzeja nekadašnjeg zloglasnog logora. Za mentalitet Balkana ovo je evolucijsko otkriće. Zamislite, okupator prizna zločin i moli za oprost.A Balkan?
Mi smo još u procesu poslije Prvoga svjetskoga rata jer u Crnoj Gori se sa tugom prisjećamo najkrvavije svoje istorije dok u Srbiji slave 1918. kao ujedinjenje u jednu Srbiju pa nema veze tamo što se neka neobranjiva Crna Gora svela na grobnicu. Svadba nam jeste bila ali krvava.
Medijska ekspanzija, sveprisutnost u politici u Srbiji i van nje, poslovne veze i investitorske relacije SPC stavljaju u položaj političko-vjersko-društvene organizacije kojoj se javno daje prostora da potiho njeguje klerofašizam.
Da se razumijemo ovakav politički vrh Srbije ne bi politički preživio da nema podršku SPC-a koji svojom retorikom itekako utječu na javno mijenje države Srbije ali se apsolutno dobro snalaze i u Crnoj Gori đe je zaratila sa Vladom oko „Zakona o vjeroispovijesti“. Opšte je poznato da je SPC najjača politička partija u Srbiji pa i u Crnoj Gori. Fala Bogu da nijesmo teokratija inače bi nam gospodari bili protiv same države Crne Gore.
Najava o branjenju manastira životima od strane srpskih partija u Crnoj Gori jako brzo je dobila epilog samo par dana nakon što je snajperom pogođen u ruku Nikšićki biznismen (Srbin) Miodrag Daka Davidović dok je boravio u Beogradu.
Sjutradan srpski mediji su se raspisali kako je metak došao iz Crne Gore, a nije možda iz BiH sa nekih od ratišta na kojima je Davidović profitirao za vrijeme rata ili neko od izigranih poslovnih partnera itd., nego baš se zna da je iz Crne Gore i to po naređenju države –režima?! Sve više-manje liči na kontraobavještajnu namještaljku jer Crnoj Gori sada nije u interesu da itko strada kako se približava datum o raspravi pa izglasavanju „Zakona“, jednako što je tu situaciju suprotna strana pokušala iskoristiti u svoju korist i obranu svojih daljnjih djelovanja.
ATENTAT
Slično smo viđeli 2005. kada je Crna Gora spriječila atentat na mitropolita Srpske crkve u Crnoj Gori Rista Radovića pred sam referendum. Da se kojim čudom uspjelo sa atentatom Crna Gora bi bila u fazi rata sa Srbijom za koji nije bila spremna (jer se sad na kraju brane Srbi u Crnoj Gori koji su žrtve represije) a referendum bi bio upitan. Potpis; kontraobavještajni rad.
SPC koja pod svojim skutima drži sve Srpske partije u CG je otvorila front (možda i posljednji) sa Crnom Gorom i na tom putu neće prezati od nikakvih gadosti, zbunjivanja pa i grijeha da sveca izvede sa svetog mjesta iz manastira zavid svoje političke borbe za opstanak i huškanja naroda i ujedinjavanje u jednu nacional-šovinističko mišljenje protiv vlastite države.
Svecu se ide pod noge a ne obratno! Ovo što je najavljeno je degutantno i Bogu se neće sviđeti kao ni 90-ih kada se isto činjelo!Cilj ne bira sredstvo a došlo je vrijeme da se brane Srbinakon svih državaex-Jugoslavijei u šiptarsko-ustaško-duljanskoj-milogorskojCrnoj Gori. Baš čudno zar ne?
Poučeni iskustvom i istorijom možemo samo zaključiti;
„No kršna i siromašna Crna Gora ne haje ni za Nemanje (Srbi), ni za Murate (Turci), ni za Bonaparte (Francuzi); svi oni biše pa i preminuše, i mač svoj o Crnogorce đekoji opipaše, pa nestaše a Crna Gora ostade dovijeka i strašnoga Suda, u svojoj volji i slobodi, a to ti u slavi!“ – mladi Njegoš odgovara Simi Sarajliji Milutinoviću na prepirku o srpskom porijeklu Crnogoraca, a što je ovaj kasnije objavio u srpskom listu „Golubica“.
(Autor je funkcioner Crnogorskog pokreta)
