Aleksandar Mitrović mještanin Lijeve Rijeke ,selo Nožica, do početka izgradnje puta svoju porodicu izdržavao je baveći se poljoprivredom. Zaposlenje koje je dobio od sampog početka radova dalo mu je sigurnost i omogućilo, kako kaže, bolji i ljepši život.
“Radim ovdje skoro od samog početka izgradnje kampova, svako ko je htio da radi - mogao je da radi. Radio sam osam mjeseci u CRBC, godinu dana u Cijevna Comerc, i vratio sam se opet u CRBC i tu već dvije i po godine radim u labaratoriji.”
Zadovoljan je kaže i platom. “Plata je sigurna, nikada ne kasni, u njenu visinu neću da ulazim svako ima svoju razmjeru veličine plate. Supruga i ja smo živjeli samo od poljoprivrede, ali kad imaš neku određenu sigurnost onda možeš i bolje i ljepše da živiš.”
Mitrović se nada i nastavku gradnje autoputa, a stečeno radno iskustvo, smatra, učiniće ga konkurentnim na tržištu rada.
“Nadam se da će biti i nastavak auto - puta i da ću imati neki posao koji ću raditi vezan za labaratoriju. Iskustvo koje mi je CRBC dao je veoma značajno za dalji moj život i dalji moj rad. Samim tim što me je zaposlio CRBC je dao mnogo, mi moramo biti i svjesni da je ovaj auto - put boljitak za sve nas.”
Filip Djukić mještanin Lijeve Rijeke iz sela Jablan radno je angažovan od samog početka gradnje puta.
“Prije ove izgradnje auto - puta radio sam kao fizikalac. Kada je počela izgradnja zaposlio sam se I evo već četiri godine radim. Bolje mi je, lakše mi je nego što sam radio ranije. Moji radni zadatci su proizvodnja materijala. Dnevno proizvedem, kada su normalne okolnosti, oko 250 kubika greze. Dosta toga sam ovdje naučio, nadam se da ćemo produžiti ovaj rad.”
Zoranu Boricicu mjestaninu Lijeve Rijeke rad u CRBC-u je prvi radni angazman. Radi kao građevinski tehničar, vodi građevinske dnevnike I prati aktivnosti sa gradilišta. Zadovoljan je kaže uslovima i ukazanom šansom za posao ali i odnosom sa svojim kineskim kolegama.
“Imamo taj radni korektni odnos, kao da nema ni kulturnih ni jezičkih barijera, kao da smo svi iz istog mjesta. Saradnja je dosta dobra, na početku smo imali jezičku barijeru, ali kasnije se sve to prilagodilo, i sada se bolje razumijemo.”
Pet godina provedenih u ovoj kompaniji donijeli su mu , ističe, bogato iskustvo na ovim poslovima.
“Radim ovdje već pet godina, i mogu da kažem da sam radio u jednoj od najvećih kompanija na svijetu i to iskustvo i rad sa njima mi zaista puno znači.”
Boricic se nada da ce mještani ovog kraja biti radno angazovani i kada se ova dionica završi i pusti u korišćenje, prvenstveno na poslovima njenog pratećeg održavanja. I on kao i ostali sagovornici , smatra da sa stečenim radnim iskustvom sada može da konkuriše u bilo kojoj građevinskoj firmi.
