Naime, na prvostepenu presudu koja je izrečena 5. juna, žalbe su uložili branioci okrivljenog Zmajevića, novosadski advokati Predrag Ćetković i Đorđe Dobanovački, a prošlog mjeseca održana je i sjednica na kojoj su žalbe razmatrane. Apelacioni sud je nakon vijećanja odbio žalbe kao neosnovane.
Podsjetimo, pred drugostepenim sudom odbrana je sporila zakonitost prvostepene presude, navodeći da su u postupku pred crnogorskim organima cijenjeni iskazi optuženog dati pred vojnim sudom, što nije trebalo da se desi, već je te iskaze trebalo izdvojiti iz spisa predemta.
Branioci Zmajevića naveli su i da nije posvećena pažnja tome da je u ponašanju Zmajevića sadržana privremena duševna poremećenost, kao vid uračunljivosti.
U prvostepenom postupku komisija vještaka utvrdila je da je Zmajević u vrijeme izvršenja krivičnog djela za koje ga SDT tereti bio u stanju komplikovanog pijanstva, što je prolazni duševni poremećaj kojeg karakterišu nagle promjene raspoloženja i bitno smanjena uračunljivost.
Vještaci su konstatovali da ima emocionalno nestabilan poremećaj ličnosti sa visokim stepenom razdraženosti, agresivnog ponašanje i sa smanjenim pragom na frustracije, u smislu da u provokativnim situacijama reaguje impulsivno kroz naglo pražnjenje bijesa.
U obrazloženju prvostepene presude stoji da dokazi izvedeni tokom glavnog pretresa nesumnjivo dokazuju izvršenje ratnog zločina, jer su na to ukazali svjedoci, ali je i sam optuženi Zmajević priznao to djelo tokom saslušanja u prvom istražnom postupku, iako je kasnije taj iskaz negirao.
