„Ja uvijek radim prvu smjenu u bolnici, kao medicinska sestra. Poslije posla, pokupim djecu iz vrtića, nakon čega kreću svakodnevne obaveze, koje ima većina žena. Pravim ručak, spremam po kući, šetam sa djecom, radimo domaće zadatke. Kada uspavam djecu, skuvam sebi kafu, krećem sa radom torbi”, ističe ona.
Prije više od pola godine je iz radoznalosti počela da pravi papuče i kapice za djecu.
“Ovom zanatu me naučila svekrva. Nakon papuča I kapica sam vidjela na internetu da na istom principu mogu da se naprave torbe i pomislila – zašto da ne probam”, objašnjava ona.
I tako, magija je počela. Svaku noć, nakon uspavljivanja troje djece, izdvajala je vrijeme za sebe I heklala. Iz hobija se rodila ljubav.
“Meni to pričinjava zadovoljstvo. Nakon napornog dana i svih obaveza, rad na torbama mi dođe kao relaksacija. to mi dodje kao relaksacija”, smije se ona.
Njene heklane torbe su napravljene od pamučnih traka. Na početku je naplaćivala samo materijal.
“Tada sam bila na pozitivnoj nuli. Tek nedavno sam počela da naplaćujem po nekoj realnoj cijeni, koja je pristupačna za naš standard i plate. Male torbe su između 15 i 30 eura, a veće između 25 i 50 eura”, kaže.
Za izradu jedne torbe je potrebno vrijeme, kojeg zauzeta i kreativna Jovana nema mnogo. To nadoknađuje voljom i ljubavlju.
“Oko tri dana mi je potrebno da napravim torbu. Mislim da je najbitnije to što ja volim to što radim i, kao i u svemu, ima ljudi kojima se to sviđa, ali i kojima ne. Za sada sam zadovoljna, jer radim nešto u čemu uživam, a mislim da su žene i torbe dobitna kombinacija”, kaže ona.
Želi da unikatne tašne pravi još dugo, a navodi da će sve vremenom da bude samo još bolje.
“Nije isto sada kao I kada sam počinjala. Na početku nisam stavljala postavu, kopčanje i još neke detale, ali što više pravim, to sam uvježbanija, samim tim bolja. Naravno da želim I dalje da pravim torbe”, zaključuje ona priču za naš portal.
