Ipak, sastanak u Sočiju izdvaja se od prethodnih šesnaest jer se nijedan nije održavao u atmosferi koju oslikava objavljivanje snimka kojim se navodno dokazuje postojanje ruskog špijuna u srpskoj prijestonici.
Istraživač moskovskog Karnegija Maksim Samorukov ne očekuje da će ova promijenjena nijansa biti vidljiva.
„Ne očekujem nikakve promjene u javnom dijelu sastanka, ali u zatvorenom dijelu, Rusija će biti kritičnija prema Vučiću nego što je uobičajeno", kaže Samorukov za BBC na srpskom.
Politički komentator Branko Radun kaže da lični odnosi dvojice predsjednika ne utiču presudno na definisanje odnosa dvije zemlje.
„Interesi su primarni i oni dominiraju. Lični odnosi su tu kao dodatak, da ojačaju ili malo pokvare odnose - mada samo zajednički interesi znače i zajedničku politiku", kaže Radun.
Osim ličnih odnosa, na sliku odnosa Beograd-Moskva presudno mogu uticati i mediji, smatra politikolog Vuk Velebit.
„U srpskim medijima je više prikazan stav srpskih vlasti i medija kako bi željeli da odnos Srbije i Rusije izgleda.
„Više se radi o projektovanju ruske ljubavi prema Srbiji nego što tu ima sjajnih odnosa."
Susret predsjednika Rusije i Srbije u Sočiju njihov je treći sastanak ove godine - prvi je bio u Beogradu u januaru, a drugi u aprilu u Pekingu.
Dvije realnosti Moskve i Beograda
Za poznavaoca odnosa Moskve prema Balkanu Maksima Samorukova, jasno je da u odnosima Rusije i Srbije postoje dvije paralelne realnosti
„Možda ta razlika nije primjetna u oblastima gdje postoje zajednički interesi, poput energetike. Na političkom polju, postoji javna ravan - gdje sve cvijeta, ali i ono što se dešava iza zatvorenih vrata - gdje s ruske strane nema povjerenja u Vučića, kao što ima straha s Vučićeve strane."
Radun, međutim, smatra da te razlike nijesu suviše velike.
„Uvijek se može govori o tome da postoji nešto što je medijski promovisano, a da su onda stvari drugačiji kada se zatvore vrata - tada su razgovori racionalni, pragmatični, a javnost može da ima i neku emotivnu priču o prijateljstvu. Nije Moskva pretjerano razočarana Srbijom, jer je Srbija bila i više prozapadno opredijeljena prije dolaska Vučića na vlast."
Ipak, te razlike u realnostima ponekad isplivaju i na površinu.
„Kada biste uzeli da čitate ruske medije nakon posjeta Vučića Putinu, primjetili biste da su nakon posljednje posjete ruski mediji bili vrlo kritični prema Vučiću, i o njemu su pisali kao o zapadnom čovjeku", kaže Velebit koji je istraživao medijsku sliku odnosa dvije države.
Uticaj „špijuna" na razvojni put
Kada se krajem novembra 2019. godine na volšeban način u javnosti pojavio godinu dana stari snimak primopredaje novca ruskog agenta i srpskog pripadnika bezbjednosnih službi, bilo je jasno da će ta afera značajno uticati bar na pripremu sastanka dvojice predsjednika.
„Veoma je jasno da je objavu snimka organizovala srpska vlast, što neće obradovati Kremlj. U Moskvi se Vučiću nije vjerovalo ni ranije, a tek sada mu se vjeruje još manje. On je viđen kao prozapadni političar koji je spreman da manipuliše i koristi svoje veze sa Rusijom da bi dobio bolji tretman na Zapadu, a snimak sa ruskim agentom još jedan je dokaz koliko je daleko Vučić spreman da ide u manipulaciji svojih veza sa Rusijom", smatra Maksim Samorukov.
Kada se snimak pojavio u javnosti, suočen sa pitanjem da li će o njemu razgovarati sa Vladimirom Putinom, Aleksandar Vučić je u jednom od brojnih intervjua za prorežimske medije u odgovoru izbjegao čak i da izgovori reči poput „afera" ili „špijun".
„Tema broj jedan treba da budu naši bilateralni odnosi - sve bolji ekonomski odnosi, sve veću trgovinsku razmijenu. Ja nijesam sam na tom sastanku, predsjednik Putin će imati svoje teme - i ja sam spreman da razgovaram na sve teme", rekao je srpski predsjednik za televiziju Prva.
Velebit smatra da je afera uticala na odnose Beograda i Moskve.
„Vladimiru Putinu ne odgovara da se dodatno narušava slika Rusije u kontekstu špijunskih afera širom Evrope."
Ipak, domašaji ugrožavanja odnosa zbog ove afere ostaće, po svemu sudeći, prilično nepoznati.
„Ta afera neće mnogo promijeniti odnose, mada će vjerovatno biti jedna od tema i sigurno će se predsjednici toga dotaknuti", kaže Radun.
Uprkos, kako kaže, sve nižem nivou povjerenja, Samorukov ne očekuje da ono ispliva na površinu.
„Trenutno su njih dvojica suviše međuzavisni da bi ušli u otvoreni obračun - za Rusiju je glavno pitanje u odnosima sa Srbijom završetak Turskog toka, a Vučić je spreman da uvjeri Moskvu da će gasovod biti izgrađen. S druge strane, Vučić zavisi od Putinove i ruske popularnosti u Srbiji", kaže Samorukov.
Uobičajene teme
Upravo u krugu tih, uobičajenih tema, treba tražiti i ono o čemu će razgovarati dvojica predsjednika u Sočiju.
„Za Srbiju je bitno Kosovo i podrška Rusije, kao i pitanje energenata. Za Rusiju su važne druge stvari - međunarodna saradnja i podrška, a Moskvi je značilo što Srbija nije uvodila sankcije i pridruživala se rezolucijama koje su bile kritički intonirane prema Rusiji", smatra Branko Radun.
Da se suština sastanaka ruskog i srpskog predsjednika ne mijenja već godinama saglasan je i Samorukov.
„Postoje samo dvije velike teme - jedna je Kosovo, druga je gasovod Turski tok, odnosno energetska saradnja Srbije i Rusije. Moguće je da se umiješaju i teme željeznice, studentske razmjene, ali to svakako nijesu glavne stvari. Zbog svega toga, idilična slika odnosa Beograda i Moskve potrajaće u javnosti bar još neko vreme“, zaključio je Samorukov.
Velebit smatra da su „odnosi Srbije i Rusije su u Srbiji prikazani više kroz lik Vladimira Putina nego kroz samu Rusiju".
„Ruski interesi su tako zadovoljeni jer je Rusija prikazana u dobrom svjetlu u Srbiji, a vlastima u Srbiji to odgovara jer hrani nacionalistički dio svog biračkog tijela", zaključuje Vuk Velebit.
