Okosnica ove rimske narkomafije je navodno ekstremna grupa navijačam Irriducibili (Nesalomivi), koja je, kako navode mediji, na tribinama odala posmrtnu počast Željku Ražnatoviću Arkanu, vođi tigrova. Klupko se počelo odvijati kada je početkom avgusta u rimskom parku njihov vođa “Diabolik” (rođen kao Fabricio Piscitelli) pošao na poslovni sastanak, daleko od nadzornih kamera i radoznalih ušiju, ali se potom "sastao s metkom" koji mu je neki ne baš zadovoljan poslovni partner s leđa poslao u potiljak.
Udovica i pokojnikova porodica s gnušanjem su odbili medijske pretpostavke da je Diabolik mafijaš ili povezan s mafijom, ali istraga je povjerena baš policijskoj Upravi za suzbijanje mafije. Piscitelli je život završio sa nekoliko pravosnažnih presuda, i nekoliko miliona eura imovine, ali se uprava nazvana "Antimafia" nije smirila, već je kopala dalje u tišini, sklapala slagalicu od poluistina, nagađanja i - daleko bitnijih - prisluškivanih komunikacija. Operaciju je nazvala “Grande racordo criminale”.
Otkrivena je ogromna narko mreža - u devet posljednjih mjeseci isporučila je na rimsko tržište raznovrsne droge u tržišnoj vrijednosti od 120 miliona eura.
“Robu” nije bio problem ni skladištiti ni prevoziti: u tu je svrhu služila firma Autotrasporti Roma Est, s kamionima, garažom i skladištima.
Ta je faza istrage završena u četvrtak u zoru spektakularnom masovnom akcijom hapšenja u organizaciji Finansijske straže: 50 osumnjičenih je otpravljeno u istražne zatvore, a još jedan u kućni pritvor.
Tajna uspjeha, dok je trajao, bila je u brzome grananju poslova koji su bogatili cijelu rimsku mafijašku scenu. Kada svi zarađuju, bez puno buke, za mafiju gotovo da se ni ne zna. Pa na svoje dolaze i eksponenti velikih mafijaških organizacija s juga: Cose nostre, ‘ndranghete, camorre, kao i autohtone rimske mafije, poput dvaju romsko-sintskih (Casamonica, odnosno Spada), a eto i navijačke mafije, specijalizovane u početku za ucjenu klubova, a na kraju uključene u desničarsku politiku i trgovinu drogom.
“Bolje je kretati se bez oružja, i jao onome ko se njega maši”, glasila je parola ovih godina. Do Diabolikove smrti.
Čuje se da nije bio zadovoljan nabavom preko mafijaških klanova, da je nastojao otvoriti direktnu liniju s Kartelom iz Medellina u Kolumbiji i tako izbjeći plaćanje posrednicima.
Diabolik je, kažu, imao spreman milion dolara u gotovini za probnu turu droge iz Kolumbije - pa ako sve pođe po dobru, promet bi se udvostručio i utrostručio, jer je Rim velik, a usmena reklama dovlači i strance (suđenje čekaju dva mlada Amerikanca koji su ubili karabinjera kada su shvatili da im partner u dogovorenoj nabavci droge nema kokain nego značku čuvara reda, a na sastanak je došao u kratkim pantalonama i majici, pa nije imao načina kamuflirati oružje).
Diabolik je karijeru gradio nastojeći biti prijatelj sa svima njima, pazeći da se ne zamjeri nijednoj iole krupnijoj kriminalnoj zvjerki. Poklanjao im je i ulaznice za Olimpijski stadion kad bi igrao Lacio, pa se fotografisao zajedno sa svima njima, nevino zanesenima fudbalom, sasvim slučajno okruženima drugim navijačima koji bi pritom, onako sportski, skandirali pokojnom Musoliniju.
