I ovlašnim pregledom medija lako je zaključiti da tim građanskim ustrojstvom barjače prije svega oni koji građane vide isključivo kao predstavnike određenih etničkih ili nacionalnih grupa, zavisno od toga kako ih ko tretira, iako opet svi znaju da je glavna determinanta toga etničkog/nacionalnog isključivo religijska.
Po toj matrici barjaktara našega endemskog građanskoga ustrojstva, štokavac rođen u Crnoj Gori (kome je bliže ili dalje porijeklo iz Crne Gore, opet da ne rečem crnogorsko), ako je musliman – onda je Bošnjak; ako je katolik – onda je Hrvat; ako je pravoslavac – onda je Srbin ili je zabluđeli Crnogorac.
Ako je ateista ili ako se ne uklapa, ništa za to, barjaktari građanskoga ustrojstva države Crne Gore smjestiće ga lako u neku od etničkih i nacionalnih grupa tipičnih za građanske države. I ako neko vidi u tome relikt devetnaestovjekovne identifikacije stanovništva s turcima, srbima i latinima, onda mu treba objasniti da ne vidi dobro. Nije to obilježje devetnaestoga vijeka nego tekovina građanske države.
Dakle, ako ste građanin građanske Crne Gore, nedopustivo je da budete crnogorski građanin jednako kao što je nezamislivo da vam prava zastupa kakva građanski orijentisana partija. Takva građanski orijentisana partija mogla bi se brinuti o tome koliko ima nezapošljenih sposobnih građana i koliko ima nesposobnjakovića na funkciji predstavnika građana.
Umjesto toga naše građane predstavljaju partije s nacionalnim predznakom (nećemo ulaziti u to koliko su one nacionalne a koliko nacionalističke). U svome građanskom dušebrižništvu prebrojavaju ti nacionalni predstavnici građana koliko je Srba, Bošnjaka i drugih građana u crnogorskim institucijama sistema.
Koliko je pak sposobnih i lojalnih činovnika u tim institucijama manje je važan podatak za jednu građanski uređenu zemlju. Takvi nemaju svoju nacionalnu partiju.
Prsti jedne ruke bili bi dovoljni da se prebroje institucije u Crnoj Gori kojima u nazivu Crna Gora nije u genitivu.
Nazivi poput Univerzitet Crne Gore, Klinički centar Crne Gore, Istorijski institut Crne Gore, Auto-moto savez Crne Gore i tako redom sve do Vlade Crne Gore nama djeluju sasvim prihvatljivo.
Ako bi se kojim slučajem te iste ustanove nazvale Crnogorski univerzitet, Crnogorski klinički centar, Crnogorska Vlada, one bi atutomatski zvučale antiustavno, nedemokratski, diskriminatorno iako bi to i dalje bile ustanove u kojima podjednako pravo na studiranje ili liječenje imaju svi crnogorski građani, tj. građani Crne Gore, odnosno ako bi se ta Vlada i dalje brinula podjednako kao i dosad o svim svojim građanima.
Istina, imamo i ustanova u kojima Crna Gora nije u genitivu, poput Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, ali ona nacionalizam iz naziva kompenzira djelovanjem koje odgovara građanskome ustrojstvu Crne Gore.
Elem, nije dovoljno što je crnogorska vlast u najskorijoj prošlosti prihvatila kao jezike u službenoj upotrebi i one štokavske jezike koji se izvorno ne govore u Crnoj Gori (a i normiraju se izvan Crne Gore), čime je valjda doprinijela građanskome ustrojstvu društva, nego novim ustupcima treba da eliminiše svaku državnu (ne nacionalnu!) prepoznatljivost!
Svi smo se već navikli na to da je vrlo sporno ako se primorska kultura tretira u okviru crnogorske jer je Crnogorsko primorje (ili građanski adekvatnije Primorje Crne Gore) tek nedavno ušlo u sastav Crne Gore, da je sporno ako se književnost śevernoga regiona Crne Gore tretira kao crnogorska jer i taj je region tek nedavno ušao u sastav Crne Gore i tako dalje.
Odgovori na takva sporenja, makar oni institucionalni, sasvim su rijetki i stidljivi. Ako to nije dio crnogorske kulturne baštine, je li onda dio austrijske, mletačke, osmanske, i je li to isključiva svojina tih kultura?
Kojim su to državama iz našega regiona pripadali ti današnji djelovi Crne Gore, pa da Crna Gora nema pravo na njih? Da ne pitamo – kome to onda pripada recimo kultura Vojvodine koja do juče nije pripadala kome danas pripada?
No, ostavimo se dalje i bliže prošlosti, jer građanski orijentisane partije i građanski orijentisani intelektualci u tome vazda vide nacionalizam.
Kome pripada Radio i Televizija koje je osnovala Crna Gora? Ako pripadaju Crnoj Gori, pitamo se kako glasi prisvojni pridjev od Crna Gora.
Ako prihvatimo da ne glasi crnogorski, onda bi joj zbilja valjalo promijeniti ime. Valjalo bi to učiniti i bez obzira na to što je oko toga prisvojnoga pridjeva postignut konsenzus između onih što su koliko do juče bili u ulozi ovce i kurjaka.
P. S. Neka mi građanski orijentisani intelektualci i građanski orijentisane nacionalne partije ne zamjere što sam više puta u tekstu pomenuo Crna Gora i crnogorski. Tematika je nametnula tu upotrebu.
