Završio bogosloviju u Minsku. Na MDA diplomirao 1955. godine. Predavač MDA na katedri za istoriju Ruske crkve. Odbranio 1970. magistarski rad „Soteriologija Svetoga Atanasija Velikoga". Doktorirao 1978. na temi „Pomjesne pravoslavne crkve“. Nosilac brojnih ordena Ruske crkve.
Nekoliko decenija u ruskim bogoslovijama i teološkim akademijama su njegove istorije pomjesnih crkava obavezna udžbenička literatura. Objavljena su mu i sabrana djela u deset tomova.
Skuratova „Istorija pomjesnih pravoslavnih crkava” iz 1994. ima više različitih izdanja. Temelji se na njegovoj doktorskoj disertaciji. Što je, između ostaloga, ne i bez nekih manjih nepreciznosti, napisao o prošlosti Mitropolije crnogorske – Crnogorske pravoslavne crkve?
„S ukidanjem Pećke patrijaršije 1766. godine, Crnogorska crkva bila je potčinjena Carigradu, ali samo formalno. U stvari, ona se upravljala nezavisno, jer je i crnogorska država bila nezavisna. Za vrijeme uprave Crnogorskom crkvom mitropolita Svetoga Petar I, Svjatjejši Sinod Ruske pravoslavne crkve priznao je ovu Crkvu autokefalnom”.
Izvorno:
„С упразднением в 1766 году Печского Патриархата Черногорская Церковь была подчинена Константинополю, но только формально. Фактически же она управлялась независимо, как самостоятельно существовало и Черногорское государство. Во время управления Черногорской Церковью Митрополитом святым Петром I Святейший Синод Русской Православной Церкви признал эту Церковь автокефальной”.
Na drugome mjestu, Skurat tačno piše što se desilo 1834. godine, kada je crnogorska autokefalija manifestovana i kanonizacijom Svetoga Petra Cetinjskoga:
„Черногорская Церковь причислила Святителя лику святых”.
***
Sadašnji patrijarh Ruske crkve, Kiril Gundjajev, „povodom predstavke mitropolita crnogorsko-primorskoga Amfilohija”, podržane od tadašnjega patrijarha SPC Pavla Stojčevića – „a u vezi sa pitanjem postojanja tobožnje autokefalije Crnogorske eparhije” – napisao je 13. novembra 1992. da „mi ne raspolažemo bilo kakvim dokumentima, koji bi svjedočili o tome da su se cetinjski episkopi bilo kada priznavali sa svojstvom predstojatelja autokefalne pomjesne Crkve”.
U tome kontekstu, nije naodmet napomenuti i sljedeće:
„По благословению Святейшего Патриарха Московского и всея Руси Кирилла” 15. juna 2014. Konstantinu J. Skuratu je „rektor moskovskih teoloških škola, predśednik Prosvjetnoga komitet Ruske crkve, arhiepiskop verejski Evgenij uručio diplomu doktora bogoslovlja”.
***
Objavljujem naslovnicu „Istorije pomjesnih pravoslavnih crkava” dr Konstantina J. Skurata i djelove stranica sa citatima (I, Moskva, 1994, str. 81, 82); takođe i skrinšut informacije sa sajta Moskovske patrijaršije o proizvođenju prof. Skurata u stepen doktora bogoslovlja „по благословению Святейшего Патриарха Московского и всея Руси Кирилла”…
