Piše: Bojana Joksimović
A Crna Gora… Ni manje sredine, ni više podjela.
„On je, vele, Cetinjanin, a oni mrze Titograđane, kao što oni mrze Nikšićane, a oni Pljevljake“... Pobogu ljudi, živimo li mi na istoj planeti? Dišemo li isti vazduh?
Pomozite mi da shvatim... Koga treba da mrzim? Otac mi je Bjelopoljac, rođena sam u Mojkovcu, živim u Podgorici, radim na Cetinju, a radila sam i, pet sezona, u Ulcinju... Koga treba da mrzim? Da li teritorija određuje ljudskost, vaspitanje, humanost, moral i dušu čovjekovu? Ili postoje neki drugi kriterijumi? Recite mi, molim vas. Zbunjena sam!
Znači li to da je Milan iz Tološa bolji čovjek od Stanije iz Pobrsijevića ili od Aduše iz Donjeg Štoja? Kako i zbog čega?
Vjerujete li vi u prijateljstvo? U ljubav na prvi pogled? U iskrenost i odanost u svim ljudskim odnosima? Ili samo tvrdite da je taj neko loš čovjek zato što je Albanac? I kakvi ste vi to ljudi, ako vam je drago što ih je zemljotres „sravnio“? Pomislite li na njihove snove, želje, boli, prijatelje, đecu, ljubavi, bolesti, strahove...? Ili, samo, komentarišete da biste komentarisali, a ne pričate sa bratom, sa komšijom se gledate preko nišana, šutirate smacnu mačku, a sami sipate kapi u oči? Zapitate li se, ikada, u kome je problem?
Da li su doručkovali? Da li im je ostala omiljena fotografija ispod ruševina? Da li su šteđeli i mučili se godinama da bi imali udobnu ugaonu, a sada im je ostala samo prašnjava dekica? Da li su se đeca prepala? Kako su ih smirili?
Kako pišu mediji, ima i žrtava. Kako nekom objasniti da njegovog oca/brata/sina/druga više nema? Čime im obrisati suze?
I poslije svih ovih pitanja, mislite li da je vrijedno napomenuti koje je neko nacionalnosti i vjerske pripadnosti?
Ne dirajte ljudske rane! Pokažite solidarnost. Ako nekome ne možete pomoći, nemojte mu ni odmagati. Ne učite đecu da mrze! Naučite ih da ako nešto moraju da mrze, neka mrze mržnju, jer nas sve čeka, jednog dana, isti komad neba, isti komad zemlje.
Autorka teksta je magistrica političkih nauka
foto: gazeta blic
