Kako ističu, kroz Crnu Goru, koja se nalazi na tzv. “južnoj ruti”, od 2015. godine je prošlo na desetine hiljada migranata sa Bliskog Istoka i Afrike.
“Trenutno u zemlji se nalazi više hiljada migranata. Polovini tražilaca azila prispjelih u našu državu se plaća privatan smještaj i hrana, a druga polovina je u Skloništu za azilante. Ono što je neprihvatljivo je da država Crna Gora nema empatiju niti zakonsku obavezu da socijalno ugrožene porodice koje žive u Crnoj Gori smjesti – plati im zakupninu prostira u kojem žive. Najveći broj njih plaća stanarinu od male socijalne pomoći (koja iznosi od 63.50 do 120.70 eura) koja je često i veća od nje. Veliki je broj i onih koji primaju minimalnu zaradu, a ima i dosta penzionera kojima je kirija najveća troškovna stavka”, navode u fondaciji.
Besplatan obrok u Narodnim kuhinjama, naglašavaju, može dobiti samo mali broj porodica.
“Oni nemaju, kao što to imaju azilanti ni besplatnu struju, obuću, odjeću”, ukazuju u Banci hrane.
Dodaju da se skoro tri mjeseca azilanti prijavljuju na biro rada, kako bi stekli pravo da dobiju i socijalnu pomoć i sva druga prava koja imaju socijalno ugroženi građani u Crnoj Gori.
“Pitamo se da li će ih i imaju li uopšte namjeru zapošljavati i na koja radna mjesta”, upitali su iz Banke hrane, ističući da neke zemlje azilantima kojima ponude posao, a oni ga odbiju, uskraćuju gostoprimstvo.
Podsjećaju i da je još u decembru 2014. godine UN Komitet za ekonomska, kulturna i socijalna prava preporučio Crnoj Gori da poveća iznose socijalnih davanja i tako obezbijedi odgovarajući životni standard socijalno ugroženim osobama i porodicama, posebno nezaposlenima, starijima i osobama s invaliditetom.
“Od 2010. Socijalna pomoć se povećala svega sedam eura i kao opravdanje se navodio nedostatak novca.Da li sada imamo više novca, pa možemo dati i azilatima socijalnu pomoć? Zašto u tom slučaju ne povećamo socjalnu pomoć našim socijalno i materijalno ugroženima”, pitaju iz fondacije.
Osvrnuli su se i na dječiji dodatak, koji je, kako kažu, uskraćen mnogim porodicama u Crnoj Gori.
“Mogu ga dobiti samo korisnici socijalne pomoći i to za najviše troje djece. Dječiji dodatak djeci nije dovoljan ni za osnovne potrebe, bez obzira u kojem je uzrastu, iznosi svega 24 eura. I za to nemamo novca. Ukinuli smo Sklonište za beskućnike jer je, kako reče jedan znavičnik, ekonomski neisplativo”, navode u Banci hrane.
Poručuju da je država dužna da pomaže socijalno ugroženima zato što država tome služi, kao i da olakša život svojim građanima, da ih unaprijedi kao pojedince i da im pomogne da se staraju sami o sebi i na taj način doprinesu sistemu u cjelini.
“Ništa od toga nije u fokusu premijera i njegovih ministara. Pitanje je da li su građani birali političare da bi brinuli o njihovim interesima ili svojim ili možda onim koja su im nametnuti sa strane. Političar izabran na neku funkciju predstavlja sve građane, bez obzira na to da li su glasali za njega/nju, bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku pripadnost, seksualno opredeljenje, sindikalnu aktivnost ili bilo koju drugu ličnu karakteristiku”, dodaju.
Oni su upitali da li je u interesu svih građana da zanemare svoje sugrađane.
“Da li nas brine kao državu što sve veći broj građana Crne Gore želi da se iseli iz nje, imamo li strategiju da ljude zadržimo i ponudimo im bolje uslove za život i rad? Veliki broj azilanata dolazi u sopstvenoj režiji mimo Visokog komesarijata za izbjeglice Ujedinjenih nacija”, ističu u Banci hrane.
Ukazuju i da je prošle godine iz zemalja Evrope deportovan rekordan broj ljudi za koje kažu da su lažni azilanti, te da se pooštrava se kontrola granica sa Danskom i Švedskom.
“Da li mi u Crnoj Gori imamo mehanizme da provjerimo da li su azilalnti koji ulaze u Crnu Goru zaista iz ratom zahvaćenih područja”, pitali su iz Banke hrane.
