Sporazum je zvanično parafiran 14. decembra u Parizu. Potpisivanjem sporazuma ozvaničen je kraj rata u BiH, čime je okončana agresija na našu zemlju. Dijelovi Dejtonskog sporazuma, odnosno njegovi aneksi postavljeni su kao osnova za uređenje BiH, uključujući i Ustav, što je i danas na snazi. Sporazum je parafiran u prisustvu tadašnjeg državnog sekretara SAD-a Vorena Kristofera, a pored njega, glavni američki posrednici su bili Ričard Holbruk i general Vesli Klark.
Tako je Dejtonski sporazum i ono što je definisano tim sporazumom razlog za slavlje u entitetu Republika Srpska, u Federaciji BiH političke snage bi rado mijenjale postojeće uređenje ka funkcionalnijoj državi.
"Ovo nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata. U ovakvoj situaciji kao što jeste i ovakvom svijetu kakav je, bolji mir i nije mogao biti postignut", izjavio je tada prvi predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine rahmetli Alija Izetbegović nakon ceremonije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma 14. decembra 1995. godine u Parizu.
I najveći uspjeh sporazuma je prekid rata. Sve nakon toga, što se odnosi na uređenje, usporeno jačanje države i ono što je dalo snagu entitetima je teret koji BiH još uvijek treba prevaliti preko pleća.
U Republici Srpskoj je Dan uspostavljanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini praznik i neradni dan, a njegovo obilježavanje regulisano je entitetskim Zakonom o praznicima, dok je u FBiH 21. novembar običan radni dan.
To breme prošlosti BiH još uvijek je uteg na vratu ove države koji usporava reforme, integracije ali često i ekonomski razvoj. Sve to u velikoj mjeri je doprinijelo i značajnom iseljavanju stanovnika iz BiH, naročito u posljednjih pet godina.
