“U Turskoj neću snositi nikakve posljedice, jer sam ispoštovao odluku suda”, kaže, za "Novosti", Ejup Sabri Jundžu.
“Mogu da dođem i u Srbiju, jer sam živio u Beogradu 15 godina i nikakav prekršaj nisam napravio. Planiram da obilazim djecu. Čuli smo se danas, kao i u ponedeljak, kada su stigla u Srbiju”.
Budućnost dvije kćerke i sina - E. (15), A. (14) i T. (8), kako ističe, isplanirao je zajedno sa njihovom majkom Slavicom.
“Ona i ja smo posljednjih godinu dana razgovarali i dogovorili sve oko djece. Slavica je prošle godine bila u Iranu 15 dana i vidjela ih. Ako im bude dobro u Beogradu, neka žive tamo, a ako ne, mogu da dođu u Tursku”, kaže Jundžu za naš list.
Njegova situacija iz ugla srpskog pravosuđa, ipak, izgleda znatno drugačije. Za njim je još na snazi međunarodna potjernica koju je, po nalogu tužilaštva, raspisao Treći osnovni sud u Beogradu, jer je bio u bjekstvu.
“Osim potjernice, aktivno je i rješenje ovog suda o određivanju pritvora”, kaže za "Novosti" zamjenik tužioca Ivan Marković, portparol Trećeg osnovnog javnog tužilaštva u Beogradu.
“Njemu se na teret stavlja krivično djelo oduzimanje maloljetnog lica, a pritvor mu se određuje zbog sumnje da bi boravkom na slobodi mogao da ponovi djelo i da utiče na svjedoke”.
Da Jundžu još neko vrijeme neće moći da posjećuje djecu u Srbiji kaže i ambasador Srbije u Teheranu Dragan Todorović.
“On nije ispoštovao pravosnažnu odluku nadležnog suda u Turskoj, gdje je najprije odveo djecu, po kojoj je bio obavezan da ih vrati majci”, objašnjava ambasador.
Sada bi trebalo da sud bude obavješten da su djeca vraćena, ali to, vjerovatno, ne znači da on neće trpjeti posljedice. I zbog nepoštovanja suda, ali i zbog bjekstva u Iran.
Slika susreta djece sa majkom na beogradskom aerodromu dirnula je građane Srbije. Do toga je došlo zahvaljujući Slavičinoj upornosti, ali i pomoći Ministarstva spoljnih poslova.
Starija kćerka sama bira
Najstarija od troje djece Slavice Burmazović već sada može da odluči da li želi da viđa oca ili ne. Naši propisi podrazumijevaju da kada dijete navrši 15. godinu života smatra se da je sposobno za rasuđivanje i da može odlučiti o održavanju ličnih odnosa sa roditeljem sa kojim ne živi. Dijete tog uzrasta ima pravo da održava lične odnose i sa srodnicima i drugim osobama sa kojima ga vezuje posebna bliskost, ako ovo pravo nije ograničeno sudskom odlukom.
