Povod su Amfilohijeve tvrdnje, saopštene u subotu 26. oktobra u Cetinjskome manastiru, svega dan poslije razgovora Srpske i Vaseljenske patrijaršije u Beogradu.
Između ostaloga, Amfilohije je kazao „da je prošla epoha konstantinovska, započeta sa Svetim carem Konstantinom, a onda se završila 1453. godine padom Carigrada pod tursku okupacju”.
„Carigrad je odigrao veliku ulogu u vremenima kad je car Konstantin prenio prijestonicu iz staroga Rima u novi Rim (Carigrad)”.
„Slovenski narodi su preko Carigrada primili vjeru pravoslavnu, a onda, poslije toga, i samostalnost svojih pomjesnih crkava. Sve je to djelo velike Carigradske patrijaršije. Ali, ovo naše vrijeme je drugačije i neophodno je da Crkva, poštujući sve to što je bilo kroz istoriju, ipak svoju budućnost temelji na onim prvim vjekovima svoje istorije, kada nije bila vezana toliko sa vlašću“, naglasio je Amfilohije i dodao:
„Ne može se Carigradski Patrijarh nazivati poglavarem Crkve pravoslavne – kao što su to zapisali u tomosu Ukrajinskoj crkvi: da je on poglavar Pravoslavne crkve, citirajući time cara Justinijana”…
Jednom riječju – Amfilohije zagovara uvođenje nekakvih novih „pravila” delegitimišući drevnim sveštenim kanonima utvrđeno prvjenstvo i prerogative Vaseljenske patrijaršije da izdaje tomose o autokefaliji pojedinim crkvenim oblastima – iako su i Srbi autokefaliju (1879) i patrijaršijski rang i sadašnju jurisdkciju (1922) dobili upravo iz Carigrada, uz pomoć ondašnjih sekularnih vlasti u Beogradu.
Reagovao je juče klirik Vaseljenske patrijaršije, sa ostrva Krit, arhimandrit Romanos Anastasiadis. Krit je rasadnik hrišćanstva još od apostolskih vremena. Na ostrvu se nalazi i poznata duhovna akademija, u kojoj je 2016. održan Kritski sabor.
Iako zvanično ne odražavaju stavove Vaseljenske patrijaršije, članci arhimandrita Romanosa se u posljednje vrijeme tumače mjerodavnim izrazom mišljenja i raspoloženja jerarhije Svesvetoga Prijestola Carigrada.
Amfilohije je i ranije slične stavove saopštavao, na ovaj ili onaj način; a prethodni put je doveo u pitanje Primat Vaseljenskoga Patrijarha tokom svoje nedavne turneje po Grčkoj.
Primat (Prvi ili Glava) u svojoj osnovi ima bogoslovsko-ekslisiološka načela Istočno-pravoslavne crkve. Ukratko, Crkva ne može da postoji bez prvoga: iz evhatistije i sabornosti slijedi prvjenstvo u Crkvi, a u ličnosti primata (episkopa) sjedinjenjem u Jedno Tijelo se nadilaze sve prirodne, socijalne i druge razdiobe i razdjeljenja. I kao što, shodno odnosnim apostolskim kanonima, episkopi svakoga naroda biraju prvoga među sobom, tako se i među pomjesnim crkvama tokom vremena izdvojila po prvjenstvu Vaseljenska patrijaršija – čiji su kanonski prerogativi utvrđeni Vaseljenskim saborima.
Vaseljenski Patrijarh nije samo prvi po časti – već i prvi po odgovornosti.
Iz Vaseljenske patrijaršije sada konstatuju da Amfilohije osporava crkveno-kanonski poredak.
Arhimandrit Romanos Anastasiadis ga optužuje da zagovara protestantizam. Takođe, opominje Amfilohija da otpor nasilnoj srbizaciji – nije duhovna jeres.
Članak indirektno upućuje na zaključak da se Vaseljenska patrijaršija približava ocjeni da u Crnoj Gori raskol uzrokuje SPC, jer, kontaminirana anticrkvenim aktivnostima „srbizacije”, ne ispunjava temeljnu soteriološku misiju svake Crkve, etc.
Članak i njegov naslov u prijevodu na crnogorski jezik objavljujem u cjelosti. U uglastim zagradama ili bez njih navedeni su izvorno napisani neki crkveni i drugi važniji pojmovi ili djelovi citata...
***
APSOLUTNA ANARHIJA: Mitropolit Amfilohije Radović deklariše se za protestantizam
Piše: Arhimandrit ROMANOS ANASTASIADIS
Sa neprijatnim iznenađenjem smo saznali na zvaničnoj veb stranici Mitropolije crnogorsko-primorske da u 21. vijeku postoje pravoslavni episkopi sa pokvarenom crkvenom sviješću!
Ne možemo drugačije nazvati posjlednju javnu izjavu od 26. oktobra ove godine Njegova Visokopreosveštenstva Amfilohija Radovića, mitropolita crnogorsko-primorskoga Pravoslavne crkve Srbije [Ορθοδόξου Εκκλησίας της Σερβίας]!
To je čisti i istinski protestantizam [Προτεσταντισμό].
Da li je Jedna, Sveta, Saborna (Καθολική) i Apostolska Crkva „konfederacija" pomjesnih autokefalnih crkava s našim Gospodom Isusom Hristom kao „αόρατη κεφαλή”? Da li je ovakvo ustrojstvo u Crkvi postojalo toliko vijekova? Naravno, Crkva je Hristovo tijelo! Naravno, Hristos je glava Crkve!
Ali svaka crkvena zajednica ima svoga Primata (Πρώτο), koji „εις τόπον και τύπον Χριστού” otjelotvoruje jedinstvo i samoga Gospoda Isusa Hrista.
Logika razmišljanja mitropolita crnogorsko-primorskoga je da želi „poravnatu” konfederaciju crkava, Fanar postoji za romantiku i istoriju kao prvi po listini, a u tome mozaiku Hristos je prvi! Ali koji Hristos?
Mi, pravoslavni hrišćani, pored Jevanđelja, imamo i Sveto predanje [Ιερά Παράδοση], koje nam je takođe reklo koje će knjige biti Sveto pismo!
Crkva promoviše Primat u svakoj zajednici. U parohiji, u eparhiji, u pomjesnoj Crkvi!
Ako se primjenjuju riječi Njegova Visokopreosveštenstva Amfilohija, onda na svome Sinodu, umjesto patrijarha, neka postave Hristovu ikonu! I neka učini isto u svome sabornome hramu. Neka ne blagoslovi Božji narod svojom rukom, jer Hristos je Glava Crkve! Ako ovo nije protestantizam, šta je onda?...
Kako svaka pomjesna crkva ima svoga Primata, tako i svi ovi Primati [Πρώτοι] imaju Primata među sobom. Ne može biti drugačije! Tako smo naučili od početka! Primat znači sveštenoslužiteljstvo, odgovornost, Krst. Nema moć logika: „Ja želim to". Primat ima moć samo ako preuzima odgovornosti za zaliječenje crkvenih raskola, za odbačene ljude, za opšti interes Crkve – kada su drugi ravnodušni. Ako to neko shvati kao moć, onda neka to bude tako shvaćeno. To je Primat!
Kako možemo biti ravnodušni prema raskolima koji postoje oko nas? Kako je moguće ignorisati ljude da umiru izvan crkvene zajednice, jer su imali samo drugačiji pogled, ne naravno na vjeru, već na sekundarne stvari?
Jer, na primjer, nijesu željeli njihovu nasilnu rusifikaciju ili srbizaciju [εκσερβισμό] ili nešto slično? Misle li da tišina za one u raskolu utišava glas crkvene svijesti?
Vaše Visokopreosveštenstvo,
U pravoslavlju imamo Primat, prihvatili ga Vi ili ne! Carigrad nije skončao 1453. godine, kao što ste rekli. Srećom, dokumenti nastali poslije pada Carigrada dokaz su toga, a među njima i vaš tomos iz 1879. godine i vaše docnije uzdizanje u patrijaršiju – privremeno, dok to ne odobri budući Vaseljenski sabor, tako da ćete tek tada biti stvarna patrijaršija!
Do tada naučite da slušate i poštujete glas drevnih patrijaršija Pentarhije! Nemojte imati taj kompleks jer ste vi Srbi postali hrišćani hiljadu godina nakon Carigrada.
Tu je problem, tačnije korijen problema...
A to je morbidni etnofiletizam i krivovjerje.
Sve mora doći u red, u poredak Crkve. Svešteni poredak je postojao vijekovima prije nego što ga je jeres etnofiletizma napala i korumpirala svijest mnogih hrišćana…
