Nepravda koja se čini Crnoj Gori je velika jer je ona otvorila sva poglavlja u pristupnim pregovorima, a stalno se ucjenjuje nekim novim okolnostima koje od nje ne zavise.
Takav, u osnovi voluntaristički pristup briselske birokratije, koja nikako da pruži jasne i nepromjenljive uslove za prijem u Evropsku uniju, samo doprinosi jačanju antievropskih snaga i u Crnoj Gori i u čitavom regionu, ocjenjuje u razgovoru za Dnevne novine lider Lige vojvođanskih socijaldemokrata Nenad Čanak.
Čanak ističe da je EU, odbijanjem da otvori pregovore sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom napravila “neoprostivo neodgovoran potez”, te da bi jedino integracija u EU obesmislila svaki nacionalizmom motivisan projekat pretenzije na promjene granica i spriječila da postanu igralište velikih sila koje po šahovskom polju Balkana povlače marionete zavađenih plemena
Iskusni srpski političar ističe da ne treba zaboraviti ni snažan uticaj crkve na političke procese, a samim tim i stabilnost u regionu.
DN: Odbijanje otvaranja pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom izaziva i dalje oštre komentare dijela briselske administracije, koja poručuje da je napravljena istorijska greška. Kakva je, po Vama, budućnost evropskog projekta na Zapadnom Balkanu, s obzirom da je Francuska za sada snažno protiv proširenja?
ČANAK: Mislim da je to bio neoprostivo neodgovoran potez Evropske unije, koji ne doprinosi unapređenju stabilnosti na ovim prostorima. Znate i sami da se vrlo rijetko događa da ruski i američki zvaničnici o nečemu imaju podudarno mišljenje. A ako pogledate izjave visokog ruskog obavještajca Sergeja Nariškina i visokog predstavnika SAD administracije Metjua Palmera, vidjećete da je sada upravo to slučaj.
Daleko racionalniji i odgovorniji pristup od lidera EU pokazali su evroparlamentarci, koji su usvojili tekst rezolucije o otvaranju pristupnih pregovora sa Albanijom i Sjevernom Makedonijom. Dakle, potpuno je jasno da je razočaranje takvom odlukom lidera pojedinih članica EU znatno šire i dublje nego samo u zemljama Zapadnog Balkana. Albanija, Sjeverna Makedonija, Kosovo, pa posljedično i Crna Gora, Srbija i Bosna i Hercegovina mogu biti jedan integrisan prostor povezan čvrstim i istorijskim, ali i kulturnim i ekonomskim interesima.
I takva integracija bi obesmislila svaki nacionalizmom motivisan projekat pretenzije na promjene granica. Ili, kao što sada sve više izgleda, mogu biti igralište velikih sila koje po šahovskom polju Balkana povlače marionete zavađenih plemena. Ne pristajem da vjerujem da na to šta će se na ovim prostorima dogoditi baš nimalo ne mogu da utiču ljudi koji ovdje žive.
DN: Kako će se najnoviji potezi Brisela odraziti na Crnu Goru, koja je najviše odmakla u procesu pristupanja EU?
ČANAK: Nepravda koja se čini Crnoj Gori je velika jer je ona otvorila sva poglavlja u pristupnim pregovorima, a stalno se ucjenjuje nekim novim okolnostima koje od nje ne zavise. Takav, u osnovi voluntaristički pristup briselske birokratije, koja nikako da pruži jasne i nepromjenljive uslove za prijem u Evropsku uniju, samo doprinosi jačanju antievropskih snaga i u Crnoj Gori i u čitavom regionu.
Neće biti pretjerano ako kažem da se takav princip dvostrukih standarda već obija o glavu i samoj EU, jer nema odgovore na jačanje ekstremizma i nacionalšovinističkog ekskluzivizma u zemljama članicama EU. Na paradoksalan način možemo doći u situaciju da ubrzo najveći zastupnici evropskih vrijednosti i evropskog vrednosnog sistema budu upravo zemlje koje EU još nije primila u svoje članstvo, kao što je Crna Gora.
DN: Uveliko se upozorava na opasnost od upliva trećih zemalja, prije svega Rusije i Kine, ali i Turske u region Zapadnog Balkana. Ta činjenica sigurno nije nepoznata evropskim liderima, koji stopiraju proces proširenja. Kako to komentarišete? Da li se na globalnoj sceni dešavaju neki novi politički dilovi i sa kakvim posljedicama?
ČANAK: Spoljna politika svake velike zemlje uvijek je refleksija unutrašnje politike. Političare u Francuskoj pa i Njemačkoj, a zašto ne i Italiji i drugim zemljama, više interesuje kako će sjutra dobiti izbore nego šta će biti sa širim projektima kao što je EU. I onda je logično da će se u dnevno-političkim igrama posezati za najraznovrsnijim i nacionalističkim i populističkim oruđima iako je to u najdubljoj suprotnosti sa dugoročnim interesima i samih tih zemalja. Uostalom, zar Bregzit nije jedan od najboljih primjera upravo tog tipa političke nehigijene?
Sasvim je normalno da Rusija, Kina i Turska traže prostor za širenje svog uticaja, jer je planeta postala suviše mala da bi se mogle praviti nekakve geografski oštro iscrtane granice interesnih sfera. Ne može se očekivati da Kina sa svojim masivnim ekonomskim rastom ne zatraži adekvatno političko mjesto na pozornici svjetskih sila. Turska je moćna ekonomija sa dugom tradicijom uticaja na Balkanu, koji je u istorijskom smislu samo nakratko prekinut u 20. vijeku.
Drugim riječima, ako pojedine kratkovide EU birokrate ili još gore pojedini lideri EU misle da im se Balkan podrazumijeva i da zauvijek može čekati da oni riješe sva pitanja u EU prije nego što se okrenu proširenju, to može dovesti do toga da Balkana dok se oni na njega osvrnu više u političkom smislu ne bude u Evropi.
