Pirlikom posjete premijera Rusije Dmitrija Medvedeva Beogradu, potpisano je više bilateralnih sporazuma između Rusije i Srbije. Jedan od njih je posvećen kulturnim dobrima, a u pitanju je razmjena nedostajuće 166. stranice Miroslavljevog jevanđelja iz Ruske nacionalne biblioteke u Sankt Peterburgu za sedam slika Nikolaja Reriha iz beogradskog Narodnog muzeja.
Nikolaj Konstantinovič Rerih, uticajni umjetnik, emigrirao je poslije Oktobarske revolucije, a bitne periode emigrantskog života proveo je u SAD, kao i u Indiji gdje je i umro. Bio je povezan sa ruskom emigrantskom zajednicom i Kraljevinom Jugoslavijom. Kalmičkom budističkom hramu poslao je kip Bude, a Narodnom muzeju, kako navodi Vreme, poslao je na poklon šest svojih slika 1932. godine.
Muzej je za ove slike spremio specijalnu sobu.U istom peridou Rerih je poklonio Muzeju savremene umjetnosti dvadeset četiri svoja rada, uglavnom nacrta, planova i skica za pozorište.
Iskazivanje poštovanja Nikolaju Rerihu potvrđeno je 1932, kada ga je kralj Aleksandar Karađorđević odlikovao Ordenom Svetog Save prvog reda.
Poklanjanje Rerihovih slika iz Narodnog muzeja u zamjenu za jednu stranicu Miroslavljevog jevanđelja neprihvatljivo je iz više razloga - etičkih, istorijsko-kulturnih i ekonomskih, piše u autorskom tekstu za NIN profesor Makuljević.
"Ove slije predstavljaju lični dar umjetnika, zbog čega je krajnje neuobičajeno i najblaže rečeno neprimjereno da se iz muzejske kolekcije odstranjuju darovana djela. Rerihove slike su od neprocjenive kulturno-istorijske važnosti. One imaju svjetski značaj, a tijesno su povezane i sa jugoslovenskom i srpskom kulturom između dva svjetska rata. Ovim činom razmjene, Srbija se lišila ne samo finansijski potpuno nedostupnih umjetnina, već i djela sopstvene istorije i kulture. Svi veliki svjetski muzeji trude se da pruže što reprezentativniju globalnu sliku umjetničkog nasljeđa, što bi trebalo da bude i cilj Narodnog muzeja, koji nije posvećen isključivo srpskom nasljeđu. Pri tome, izuzetna novčana vrijednost Rerihovih slika nije možda najvažnija, ali ni nju ne treba zanemariti", piše Makuljević.
On dodaje da je od posebne važnosti pitanje zakonitosti čitavog postupka. Javnost nije upoznata da li su pokrenute zakonske procedure, kao ni sa zvaničnim obrazloženjem odluke o razmjeni, te ostaje nejasno na osnovu čega mogu da se otuđe Rerihove slike iz Narodnog muzeja.
"Razmjena sedam Rerihovih slika za nedostajuću stranicu Miroslavljevog jevanđelja ne predstavlja čin bratske saradnje Rusije i Srbije. Ovo je mnogo više izraz samovolje vrha države, koji se iz svojih političkih interesa opredijelio da napravi i sprovede krajnje nekorektan dogovor i trajno doprinese osiromašenju kultrunog bogatstva Srbije. Prijateljski i pravedni čin ruske države bio bi da se pokidani list vrati u manastri Hilandar, gdje ga je iz Miroslavljevog jevanđelja uzeo Profirije Uspenski", napisao je Makuljević za NIN.
