Uslovna osuda obojici je izrečena na osnovu sporazuma o priznanju krivice koji su sklopili sa tužilaštvom, ali ona i dalje nije pravosnažna.
- Na potezu je sud, koji bi narednih dana trebalo da otvore pretres i ispita sklopljeni sporazum. Ukoliko ga prihvati, uslovna osuda postaće pravosnažna - kazao je izvor blizak istrazi.
On dodaje da je Stanković osuđen zbog krađa kojima je oštećeno petoro osoba, a Jovanović za jednu.
- Tokom istrage otežavajuća okolnost je bila to što su pojedini svjedoci u međuvremenu preminuli. Međutim, na kraju je ipak prikupljeno dovoljno dokaza na osnovu kojih su obojica osuđeni. Za krivična djela krađe u sudskoj praksi se izriču mahom uslovne osude, kada okrivljeni nijesu ranije osuđivani ni krivično gonjeni, što je ovdje bio slučaj – dodao je.
Podsjećanja radi, drski i bezobrazni razbojnici, skriveni iza medicinskih uniformi, raskrinkani su početkom prošle godine kada je jedna Beograđanka prijavila policiji da joj je iz stana ukraden nakit.
- Žena je pozvala Hitnu pomoć jer je njenom suprugu pozlilo, ali je on uprkos ljekarskoj pomoći preminuo. Poslije nekoliko dana žena je primjetila da joj fali zlatna burma koju je držala u stanu. U tom trenutku nije bila sigurna ko je mogao da stoji iza krađe, jer joj je u međuvremenu kroz kuću pošlo više ljudi zbog sahrane. Tek poslije nekoliko nedjelja saznala je iz policije da su to tehničar i vozač Hitne pomoći. Tada je klupko počelo da se odmotava - priča izvor.
Ubrzo nakon pokretanja istrage Stanković i Jovanović su dobili otkaz u Zavodu za hitnu medicinsku pomoć, a njihovo rukovodstvo i kolege do danas su ostali šokirani da je neko iz njihovih redova bio sposoban za tako nešto. Stanković i Jovanović su gotovo uvijek radili u istim smjenama, pa su zajedno išli na gotovo svaku intervenciju.
