Cjelomudrenog naslova ,, Pustite djecu nek' slobodno rastu", na radost djece kао i ukupnog pjesničkog pozvanja autor nas daruje sveznačajnim pjesničkim biserima poteklim iz eona Čike Jove Zmaja kojima nijesu potrebna nikakva naknadna tumačenja, u kojima pjesnik neprekidno raste i istovremeno se cjelomudreno podmlađuje.
U pjesmama prepunim ljubavi za dječji svijet, riječi teku kao neobuzdan- bujica koje Darmanović dobrobitno kroti kako ne bi povrijedio najčistijeg po duši Čovjeka- dijete, pjesničku misiju ljubavi po Gospodu i Ljudima i samu pjesmu. Sloboda svijetli u njegovim riječima, stihovima, pjesmama i knjigama. I to ne bilo kakva slobodica, vec Osveštana, Svevišnjim osijana riječ kojom se pjesnik zaputio da uljepša svijet onako kako ga i sanjaju radosni, bezbrižni dječji snovi i topla srca koja treba da pustimo da bar mirno, slobodno i veselo sanjaju. Ako ne vjerujemo sebi da u pjesničkom bicu obavezno obitava nesto božansko, povjerujmo bar velikom Geteu. Darmanović mu vjeruje- kaže, izmedju ostalog, u svojoj recenziji, ugledni književni stvaralac i kritičar, Perivoje Popović.
Pjesnik neobično privlačne knjige dječjeg prava na istinsku sreću, igru i veselje, bajkoliki naslov joj bijaše ,,Kraljevstvo sreće" , na radost mladih čitalaca ali i ukupnog pjesničkog pozvanja, Miodrag Darmanović, daruje nas novim, svježim i dragim, lakim ali sveznačajnim stihovima pod cjelomudrenim naslovom ,,Pustite djecu nek slobodno rastu".
Kada smo se osmjelili da upotrijebimo rijetko pravedno korišćeni jedinstveni pojam cjelomudrenosti, u potpunosti bijasmo svjesni njegove visine, ali Darmanovićeva naslovna poruka ima tu vrijednost da nam ostavi mogucnost opraštanja, ako se neko neoprezno bude namjerio da nam upiše u grijeh sopstveno nepoznavanje datog, ali i pređašnjeg stvaralačkog pregnuća ovog odveć skromnog i povučenog darovitog pjesnika, od Gospoda ugledanog da se djeci poklanja cjelokupnim, ponajboljim, sojem svoga Bića dobrote.
,,Marsel Rejmon kaže da su najveće pobjede svih velikih pjesnika bile u tome sto su povlašćenog čitaoca znali da svojim pjseništvom otrgnu od njegovog života, te da se u svakoj istinskoj poeziji naslućuje jedan posvećen čin.
Rejmon je, svakako, mislio na ono arhajsko i primordijalno posvećenje , a ne na ono literarno foliranje (...), jer poezija bez svoje volšebnosti i neizrecivosti nije ništa drugo bez puki zanat bez sudbine"( Miodrag Tripković: Suze i mastilo ,,Pegaz", Bijelo Polje, 2013, str. 230 ).
Već na samom početku ovog kazivanja apostrofirali smo Darmanovićevu realnost- više nego poslovičnu uzdržanost, izvjesnu postiđenost i strah pred (svene)moćnim Božanstvom Poezije, ali on kraj svega zaista po sebi zna, njegove pjesme za djecu to iskreno iskazuju- sušastveno otržu mlađanog (i ma kog ) čitaoca od grubosti života, od bespuća i lutanja. Darmanović pjesnički, poetički živi i djeluje časno i čisto, bez trunke literarnog foliranja, bez zanatlijskog namještanja, trostrukog mjerenja, pa potom krojenja- ja tako osjećam, a kako osjećam tako sam i napisao, da je u prilici (a jeste u nesmrtnim prostorima duha) tako bi nekako, ako bi mu (nad)ređena skromnost dozvolila, tako bi odgovorio znamenitom Tripkoviću, koji se i sam izuzetno ogledao na planu pjesničkog i likovnog izraza namijenjenog djeci i mladima, posebno.
,,Šaputali oblačići
I kapljice kiše
Zraci sunca divnom dugom
Nebo okitiše..."
,,Dječje srce čuje sve"
Iskreno vjerujemo da sam naslov ove iskrene i tople pjesničke knjige kao i nadasve rečit i emotivan naslov početne pjesme u knjizi, govore sve, ukazuju na sve, osijavaju (po Vladici) Suncem Dobrobiti cjelokupnu zvjezdoznanku pjesničkog susretanja sa svijetom Slobode- u najvećoj mogućoj mjeri i obavezi od Gospoda datoj i imenovanoj po Svjetlosti i dobroj vjeri dječjeg osmjeha, ljubavi, zagrljaja i iskonske neosjenčene nade u nužnost budućnosti, bez velikih patnji i gorkih zalogaja.
No, bili bismo krivi i dužni, nepravedni i ružni, mrgodni i tužni ako ne bismo, kad nam je to vec omogućeno i blagosloveno, kazati svijetu djece i svijetu u nama, pohvalu i radovanje, ili usput i koju rijetku riječ prigovora ovom pjesničkom snopu duhovne hrane i razbibrige. ,,Čovjek (pjesnik, ako je Pjesnik, narocito P.P.) do kraja vijeka živi emocijama i sasvim malo intelektom. Emocije su moćni kontraverzni pokretač duha te slobodna volja samo u rijetkim prilikama uspije da preusmjeri njihova dejstva. ,, 2 (Slobodan Tomović: Kroz svijet ideja ,, Pismo- antologija portreta"; priredio Ilija Lakušić, Udruženje Književnika Crne Gore, Podgorica, 2008, str. 44 ). Spomenuli smo vec Darmanovićevu, do sada nam najdražu i najbližu knjigu za djecu ,,Kraljevstvo sreće" ( sustižu godine i sijede kose, pa nam, izgleda, sve više godi sjećanje na djetinjstvo; otuda, očigledno je, ljepse volimo unučad, nego li rođenu djecu ) ali razumije se nijesmo zaboravili ni pjesničke zbirke pravih prirodnih đerdana, perli od stihova: ,,I oni su bili mali", ,,To se ne da skriti", ,,Ići ću negdje daleko", ,,Sanjam djetinjstvo", a imamo i ugodnu priliku da smo među prvim čitaocima njegove naredne knjige ..Pokisli mačak i druge pjesme".
Ono što može da čini posebno zadovoljstvo za mladog čitaoca, ali i za pjesništvo uopšte- pjesnik Miodrag Darmanović u biranom društvu svojih pjesama sabranih u dobrim knjigama neprekidno raste, a u isto vrijeme se suncevidno podmlađuje. Kad već sunce i duga koje naprijed prizvasmo iz Darmanovićevog pera, kad mu one(i) vjeruju, kad ga oni(e) vole, šta onda nama jos preostaje, osim da to potvrdimo: da se djeca, da se sunce, da se duga- ne bi nepovratno na nas naljutili.
,, Pruženoj ruci
Ruku daj
Pogledu dragom
uzvrati sjaj
Lijepoj riječi
Krila podari
ohrabri srce
koje sanjari
Sa svima svoju
radost podijeli
i biće ljepši
svijet cijeli".
,,Uljepšaj svijet"
Obično nije uobičajeno, ili se dešava sasvim rijetko, da kritičari u svojim analizama citiraju pjesmu u cjelini- ovoga puta to je zaista neophodno , samo što nam se čini da ovakvim biserima poteklim iz eona Čike Jove Zmaja, nijesu potrebna nikakva naknadna tumačenja. Čitava ova knjiga čini se- stala je u ovu pjesmu, i mnoge druge knjige i mnoge druge analize, a ponajviše ljubavi za ubavi djeciji svijet.
Na tako nesto pjesnik Miodrag Darmanović ima puno pravo ne samo zbog nade u dobro i buduću ljepotu svijeta, već i zbog poetičke biti vjerovanja i vladanja riječima.
Riječi teku kao neobuzdan-bujica, ali Darmanović uglavnom zna da ih dobrobitno ukroti, da skoro nijednom ne povrijedi pjesmu, da ne povrijedi dijete- najčistijeg po duši Čovjeka, da ne povrijedi Pjesničku misiju ljubavi po Gospodu i Ljudima- Sloboda svijetli u njegovim riječima, stihovima, pjesmama i knjigama. I to ne bilo kakva slobodica, vec Osveštana, Svevišnjim osijana riječ.
Naravno, ovim ne gradimo od Darmanovića novorođenog Javljenja, već ukazujemo na put kojim se zaputio- da uljepsa svijet onako kako ga sanjaju radosni bezbrižni dječji snovi, topla srca- pustite djecu da bar mirno, slobodno i veselo sanjaju, obradujte, možete, moćni makar toliko da učinite za pjesnika i za Poeziju. Naravno nijesu samo Poete briga velikoga svijeta ,,ali u tom svom individualnom putu oni su i kolektivna bića",, ( Gete o sebi )". 3( Miodrag Mrkić: Kroz pukotine Kamenog neba, ,,Komovi" Andrijevica, 2002, str. 98). Ako ne vjerujemo sebi, ako ne vjerujemo Mrkiću, da u pjesničkom biću obavezno obitava nesto božansko- povjerujmo barem velikom Geteu. Darmanović mu vjeruje.
Perivoje Popović- Podgorica 24.05 2018. god.
O PJESNIKU
Miodrag Darmanović je rođen 1971. godine u Podgorici. Do sada je objavio pet zbirki pjesama za djecu: ,,I oni su bili mali" (1997), ,,To se ne da skriti" (1998), ,,Ići ću negdje daleko"(2002), ,,Sanjam djetinjstvo"(2003), ,,Kraljevstvo sreće"(2012). ,,Pustite djecu nek slobodono rastu" njegova je šesta zbirka pjesama za djecu. Pjesme su mu objavljivane u časopisima za djecu i mlade: Osmijeh, Pobjeda za djecu, Latica...i dr. Takođe su i komponovane. Kao autor tekstova pojavljivao se na muzičkim festivalima dječje pjesme ,,Naša radost" i ,,Male skale" gdje je 2008. godine napisao tekst pobjedničke pjesme ,,Marina". Zastupljen je u nekoliko zbornika za djecu i mlade: ,,Krećemo u svijet" ( Dušan Đurišić, Podgorica, 2003. god. ), ,,Plava ptica" ( Milorad Predojević, Novi Sad, 2005. god.), ,,105 pisaca iz savremene crnogorske književnosti za djecu i mlade" ( Dušan Đurišić, Podgorica, 2008. god.), ,,Neopoetika sna", (Perivoje Popović, Bijelo Polje, 2017. godine)...
