Eksperti ocjenjuju da se „radi o neopravdanom ograničavanju prava pristupu informacijama, suprotno međunarodnim standardima, pa i Ustavu Crne Gore“. Ovo, pored ostalog, piše u analizi eksperata Anamarije Muse, Dubravke Bevandić i Hrvoja Vindakijevića. Analiza je rađena pola godine.
REAKCIJE
Zakon o SPI duže vrijeme fokusu je javnosti, a 80 NVO i dio medija oštro se protive izmjenama i dopunama koje su uvedene u dokument. Iz NVO MANS ističu da uprkos tome što je opšte raširena zloupotreba poslovnih tajni na koje se institucije pozivaju kada skrivaju podatke od javnog značaja, „Vlada nije ni pokušala da propiše definiciju tog pojma“. - I u ovoj oblasti postoje jasni međunarodni standardi koje je Vlada propustila da primijeni, već je ostavila na volju institucijama da sami tumače šta su poslovne tajne koje nijesu propisane nijednim važećim zakonom - navode iz MANS-a. I nezavisni eksperti u analizi ističu da su „upravo tajni podaci jedan od ključnih primjera ograničenja koja se propisuju zakonima u skladu sa standardima međunarodnih dokumenata i dobrom praksom, a koji će, pod uslovima propisanim zakonom, u svakom pojedinačnom slučaju biti razmotreni s aspekta zaštite, odnosno omogućavanja pristupa“.
- U tom smislu, tajni podaci, odnosno podaci koji su određeni stepenom tajnosti trebalo bi da budu predmet traženja prema zahtjevu za pristup informacijama i da potpadaju pod kategoriju zakonskih ograničenja i to relativnog karaktera za koji bi se sprovodio test javnog interesa/ test štetnosti. Izuzimanjem mogućnosti traženja tajnih podataka od organa vlasti stvara se dojam zatvorenosti određenih organa vlasti i sakrivanje informacija od korisnika - ističu eksperti. Navode da bi korisnici trebalo da imaju mogućnost podnošenja zahtjeva za pristup informacijama organima vlasti, a organ vlasti u pojedinačnom slučaju treba da sprovede test štetnosti i nakon toga donese odluku o dostupnosti ili djelimičnoj dostupnosti informacija.
OGRANIČENJA
Eksperti su se osvrnuli i na, za medije i NVO sporni član 14. koji se odnosi na ograničenja pristupa informacijama, koji propisuje zakonska ograničenja, odnosno slučajeve u kojima organ vlasti može ograničiti pristup informaciji ili dijelu informacije. - Preporučujemo dodatno regulisanje zakonskog ograničenja za druge pravno uređene postupke na način da se u članu 14 formuliše poseban stav koji propisuje da organ vlasti može ograničiti pristup informaciji ili dijelu informacije, ako je to u interesu vođenja sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne. Takođe, preporučujemo i dodatno regulisanje zakonskog ograničenja informacije iz međunarodnih, odnosno diplomatskih odnosa - naveli su oni.
Za sve slučajeve za koje postoje zakonska ograničenja, piše u analizi, „osim podataka koji se odnose na javne funkcionere u vezi sa vršenjem javne funkcije, kao i prihode, imovinu i sukob interesa tih lica i njihovih srodnika koji su obuhvaćeni zakonom kojim se uređuje sprečavanje sukoba interesa i sredstva dodijeljena iz javnih prihoda, osim za socijalna primanja, zdravstvenu zaštitu i zaštitu od nezaposlenosti“, Zakon o SPI predviđa sprovođenja testa štetnosti (čl. 16), označava situacije koje se smatraju preovlađujućim javnim interesom (čl. 17) i propisuje trajanja pojedinih ograničenja (čl. 15).
- Takvo uređenje, bez postojanja izuzetaka, osim iz člana 14. stava 1. tačke 1. i 2, pozitivno je za osiguranje dostupnosti informacija - navode eksperti. Da bi se zakon efikasnije sprovodio i bio usklađen sa međunarodnim standardima, te osigurao pravo na pristup informacijama, a imajući na umu da su „sva zakonska ograničenja podložna testu javnog interesa/testu štetnosti“ eksperti su preporučili „detaljnije određenje o tome da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju interes iz člana 14 Zakona bio ozbiljno povrijeđen tj. da šteta mora biti ozbiljna i vjerovatna“.
Da se uvede institut zloupotrebe prava
Eksperti preporučuju da se u Zakon o slobodnom pristupu informacijama unese institut zloupotrebe prava na način da se „propiše da organ vlasti može odbiti zahtjev za pristup informaciji zbog zloupotrebe prava te da opiše šta obuhvata zloupotreba“. Ovo je, kako navode, ključna preporuka u dokumentu, ali je neophodno dodatno pojasniti što se podrazumijeva pod zloupotrebom. - Na primjer, ako se radi o jednom ili više međusobno povezanih podnosilaca koji putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očigledno zloupotrebljava pravo na pristup informacijama protivno svrsi i cilju zakona, a radi se o učestalim zahtjevima za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija zbog kojih dolazi do opterećivanja rada i redovnog funkcionisanja organa vlasti, odnosno ako su zahtjevi evidentno nerazumni, odnosno uznemirujući.
Pri tome je nužno da nadzorni organ (Agencija) objavi smjernice o zloupotrebi prava i edukuje organe vlasti, kako ne bi došlo do neopravdanog pozivanja na ovaj pravni osnov, a s ciljem ograničavanja pristupa informacijama, odnosno odugovlačenja postupka - istaknuto je u analizi koju su uradili eksperti. Iz NVO MANS smatraju da bi se uvođenjem zloupotrebe prava na pristup informacijama institucijama dalo ogromno diskreciono ovlašćenje da, bez bilo kakvih kriterijuma, odbiju da objave informacije od javnog značaja.
Eksperti pojašnjavaju da su sagledavajući izvještaj o stanju zaštite ličnih podataka i stanju u oblasti pristupa informacijama za 2017. godinu, uočili da postoji zloupotreba od strane podnosilaca zahtjeva. - U okviru međunarodnih dokumenata kao i propisima o pravu na pristup informacijama drugih država, povrh ograničenja kojima se štite određeni legitimni interesi, kao razlog za uskraćivanje informacije uvažavaju se i okolnosti na strani zahtjeva i korisnika, a koji upućuju na to da korisnik ne ostvaruje svoje pravo u skladu sa ciljem i svrhom zakona. Radi se o institutima zloupotrebe prava, uznemirujućih zahtjeva, odnosno nerazumnih ili iracionalnih zahtjeva - naveli su oni.
Pozivaju se na Konvenciju Savjeta Evrope o pristupu službenim dokumentima koja u čl. 5/5 predviđa da se zahtjev za pristup službenom dokumentu može odbiti ako „usprkos pomoći od organa javne uprave zahtjev je i dalje nedovoljno određen da bi omogućio identifikaciju službenog dokumenta ili ako je zahtjev očigledno nerazuman“. Eksperti su naveli da „upravo zloupotreba prava na pristup informacijama predstavlja jedan od gorućih problema funkcionisanja sistema pristupa informacijama koji traži odgovarajuće rješavanje“.
Proaktivno objaviti informacije
Eksperti su kazali da je potrebno isticanje proaktivne objave informacija kao primarnog načina ostvarivanja prava na slobodan pristup informacijama, kao i proširivanje opsega obaveza i vrsta informacija koje se objavljuju proaktivno, a omogućiti da detalji budu razrađeni manje formalnim instrumentima.
- Sve informacije koje se tiču organizacije i rada organa vlasti, finansiranja i trošenja javnih sredstava, načina odlučivanja i odluka trebaju da budu javno objavljene, u skladu sa međunarodnim standardima preporučenim opsegom vrsta informacija - navodi se u dokumentu. Jedna od preporuka je i proširiti instrumente nadzornog organa za podsticanje proaktivnog objavljivanja informacija.
- Uzevši u obzir zaista ogroman broj žalbi koje se izjavljuju AZLP, preporučuje se da se razmotre mogućnosti uvođenja „predstavke“ kao instrumenta za podsticanje proaktivnog objavljivanja informacija. „Predstavka“ bi mogla biti instrument koji bi u određenom dijelu smanjio pritisak na žalbeni postupak koji je visoko formalizovan i vodi u trošak vremena, ljudskih i materijalnih resursa, a ne dovodi do javnog objavljivanja informacije već dostupnosti informacije za podnosioca. Ujedno, postupanje po predstavci ne bi zahtijevalo sprovođenje formaliziranog in situ postupka inspekcijskog nadzora, ali bi ga obavljali inspektori AZLP - navodi se u dokumentu.
