Učestvovali ste u kampanji koja daje snagu, nadu, volju mnogim dama koje su se susrele sa ovom bolešću uz poruku da nikada ne treba posustati. Kada ste prihvatili da budete dio kampanje šta vam je prvo prošlo kroz glavu?
Učešćem u kampanji NVO “Brini o sebi” dobila sam priliku da pružim ruku podrške osobama oboljelim od kancera i poručim da za problem u kojem su se našle postoji rješenje. Željela sam da poručim dragim damama da ne strahuju zbog gubitka kose, jer ljepota ne izvire iz bujne kose i sređene frizure. Dijagnozu da bolujete od kancera, drage dame, prihvatite kao poruku organizma da morate mijenjati život iz korjena, pogled na probleme i da prestanete brinuti brige drugih, odnosno počnite brinuti o sebi. Dijagnoza kancera nije kraj već početak jednog novog, boljeg, ljepšeg, veselijeg, kvalitetnijeg života. Dijagnoza kojom vam konstatuju kancer, moment je kada u svojim životima treba da napravite preokret. Problemi nas u životu čine jačim i boljim ljudima. Jako je bitno da vodite računa o tome da izlječenje osim hiruškog odstranjivanja tumora podrazumijeva i odstranjivanje svakoga i svega što vas čini nesretnim.
Kada ste se susreli sa ovom bolešću da li je bila prva pomisao ”zašto baš ja”? A onda šta ste uradili dalje?
Tog dana se sjećam kao da je bio juče, a ne prije 13. godina. Bila sam šokirana. Zatim ljuta, što sam svoje tijelo okrenula protiv sebe, jer mi u životu nije išlo onako kako sam planirala. Nisam se ni u jednom trenutku zapitala ,,zašto baš ja”, jer sam znala da sam tom problemu i sama doprinijela. Da mi se to nije desilo jer me neko mrzi, pa mi je smjestio, već što na sebe nisam dovoljno obraćala pažnju. Pet dana nakon saopštavanja dijagnoze, smirila sam emocije i suočila se sa realnošću. Imala pred sobom dva scenarija. Život ili …Prihvatila sam činjenicu da su oba scenarija moguća. Umjesto straha, prihvatanje realnosti donijelo mi je ogromnu snagu. Opustila sam se, a terapije koje su uslijedile prihvatila sam kao neki poslovni projekat. U tom procesu ozdravljenja upoznala sam sebe. Spoznala sam snagu i odlučnost za koju ranije nisam znala da posjedujem. Moji najveći saveznici u ovoj borbi pored prijatelja, bili su doktori i medicinske sestre Onkološke klinike u Podgorici, koje doživljavam kao rod. Na putu ozdravljenja, srela sam mnogo novih ljudi koji su mi pravom rečenicom davali ogromnu snagu za dalje, shvatila ko su mi pravi prijatelji. Danas sam jedna jako sretna osoba, iako ne živim u blagostanju i problemi nisu nestali.
Naučila sam da drugačije gledam na prepreke koje nameće život, jer znam da za svaku postoji rješenje. Poput Don Kihota, jurišam na vjetenjače, a u tome mi pomažu moji kućni ljubimci, bez kojih ovaj svijet ne bi bio isti. Možda će da zvuči suludo, ali da se ponovo rodim tražila bih sve isto.
Koliko je u svemu bitno da ste okruženi pozitivnim ljudima, da ste vi puni optimizma?
Osobe oboljele od kancera, nažalost, često su prinuđene da glume hrabrost, optimizam i jačinu kako bi olakšali patnje parodice i prijatelja. U početku, svaka šala djeluje pomalo usiljeno. Kasnije, kada se svi naviknu na novonastalu situaciju, postoje uslovi za zabavu i optimizam. Često sam zbijala šale i na svoj račun. Prijatelji su mi iz šale zvali Živka.
Da li sada redovno idete na preglede. Šta biste poručili damama?
Redovno kontrolišem svoje zdravstveno stanje i upravo u ovom mjesecu planiram posjetu dragim doktorima i medicinskim sestrama Onkološke klinike u Podgorici. Predložila bih damama da same urade kontrolu dojki pipanjem, a o čemu mogu da se informišu preko medija.
Da li za sebe možete da kažete da ste hrabra žena?
Ne znam šta da odgovorim na ovo pitanje. Nisam ni prva ni posljednja koja se suočila i pobjedila kancer. Osmijeh uvijek nosim sa sobom. To je još jedna bitna stavka. Treba se smijati svaki dan. Dan sa osmjehom je vrjedniji od milion dolara.
