On je objasnio da je jedinična naknada za krajnje kupce, u dijelu podsticanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora, fiksna i iznosi 0,9439 centi po kilovat-satu.
Tako utvrđena naknada je nepromjenjiva za sve naredne godine nezavisno od činjenice da će se novi objekti pustiti u rad. Obavezu plaćanja, kao posljedica ulaska novih objekata u sistem, preuzela je Vlada kako bi rasteretila sve krajnje kupce do 300 kilovat-sati potrošene električne energije”, ukazao je Vujović.
Ministarstvo održivog razvoja i turizma nedavno je izdalo rješenje o vršenju tehničkog pregleda vjetroelektrane Možura. Nakon pregleda vjetroparka u Ulcinju, koji je trenutno u probnom radu, slijedi izdavanje upotrebne dozvole čime bi Možura zvanično počela komercijalnu proizvodnju struje.
“Uspjeh koji je Crna Gora napravila, kada je kompletna potreba za električnom energijom proizvedena iz postrojenja koja koriste obnovljive izvore, je posljedica uticaja više faktora. Tako i onih koje ste pomenuli, a tiču se hidroloških prilika i pogonske spremnosti energetskih objekata. Postojanje tih faktora ne bi bilo dovoljno da ne postoji potreban nivo instalisane snage u sistemu koja može obezbijediti tu proizvodnju. Osnovni razlog zbog kojeg smo bili u mogućnosti da proizvedemo dovoljno električne energije iz obnovljivih izvora je odgovorna politka sprovođena u prethodnom periodu koja je omogućila izgradnju novih proizvodnih kapaciteta koji koriste obnovljive izvore”, kaže Vujović.
Prema njegovim riječima, budućnost razvoja sektora energetike treba posmatrati kroz prizmu potencijala kojima raspolažemo, potreba za energijom kao i međunarodno preuzetih obaveza kroz proces pristupanja EU.
“Prihvatanje Kjoto Protokola i Pariskog sporazuma daje precizniji okvir u kojem treba graditi politiku razvoja sektora energetike. To znači da posjedovanje nekog potencijala, u današnjem svijetu energetike, nužno ne znači nove proizvodne objekte koji bi koristili te potencijale. Odgovorno planiranje i sprovođenje politike razvoja sektora energetike podrazumijeva principe energetske održivosti, ekonomske isplativosti, socijalne odgovornosti, ali i ekološke prihvatljivosti. Danas, izgradnja nekog od konvencionalnih izvora izvjesno ima problem sa jednim ili više od pomenutih principa. Situacija je značajno drugačija kada je riječ o obnovljivim izvorima i to je nešto što su prepoznale sve relevantne institucije, bilo političke ili finansijske, NVO sektor”, navodi on.
Nastavak odgovornog sprovođenja energetske politike za Crnu Goru ostaje jasan kurs.
“Taj kurs podrazumijeva energetsku tranziciju koju smo počeli, razvijanje ambijenta za privlačenje investicija u projekte koji znače nove proizvodne objekte koji koriste obnovljive izvore i to sve bazirano na tržišnim principima. Rezultate takve politike već imamo. Podsjetiću na zaključeni ugovor o izgradnji solarne elektrane na Briskoj gori, na nedavno raspisani tender za izgradnju nove vjetroelektrane u Budvi i Baru koji pokazuje značajno interesovanje investitora. U pripremi je i tender za solarnu elektranu na Veljem brdu, u blizini Podgorice. Raduje činjenica i da se rezultati ove politike prepoznaju i kod Elektroprivrede, naše najveće energetske kompanije. Veliki investicioni ciklus koji je pokrenut podrazumijeva početak razvoja novih projekata, kao što je izgradnja vjetroelektrane Gvozd ili hidroelektrane Komarnica, rekonstrukciju i revitalizaciju postojećih elektrana-od ekološke rekonstrukcije prvog bloka Termoelektrane do revitalizacija velikih hidroelektrana Pive i Perućice”, ističe Vujović.
Na pitanje, kako postići kompromis između dijela javnosti koja se bori protiv izgradnje novih elektrana, konkretno malih hidroelektrana i nadležnih koji u tome vide ekonomske i druge povoljnosti, Vujović kaže da eealizacija takvih projekata, u nekom broju slučajeva, dovodi do neslaganja sa onim što su želje lokalnog stanovništva.
“Mislim da je to jedina prizma kroz koju treba posmatrati problem na nekoliko lokacija u Crnoj Gori. Nikako ne treba dozvoliti da različiti interesi, različitih interesnih grupa budu element koji se uzima u obzir prilikom donošenja odluka, već isključivo mišljenje i potreba lokalnog stanovništva. To znači da tamo gdje je lokalna zajednica protiv realizacije ovih projekata investitor, prije svega, treba da ostvari pozitivnu komunikaciju sa mještanima u cilju prezentovanja svih benefita koje ovi projekti nose, pa tek nakon toga donese odluku o budućnosti tih projekata. Treba se podsjetiti i činjenice da su do sad izgrađene male hidroelektrane dovele do zapošljavanja više od 80 radnika, dominantno iz mjesnih zajednica u kojima su napravljene. Dovele su i do izgradnje energetske i putne infrastrukture u ruralnom području sjevera. Posebno su važne i aktivnosti kroz socijalno odgovorno poslovanje koncesionara koji su realizovali više od 30 projekata u vrijednosti većoj od 1,5 miliona eura”, pojašnjava on.
Upitan da li će puštanjem vjetroelektrane Možura u komercijalni rad struja poskupiti, Vujović kaže da u narednom periodu iznos jedinične naknade za krajnje kupce je fiksan i iznosi 0,9439 centi po kilovat-satu.
“Pomenuta jedinična naknada se obračunava za potrošnju domaćinstava iznad 300 kilovat-sati električne energije, dok krajnji kupci čija je potrošnja ispod 300 kilovat-sati ne plaćaju nikakvu naknadu za podsticanje proizvodnje iz obnovljivih izvora. Tako utvrđena naknada je nepromjenjiva za sve naredne godine nezavisno od činjenice da će se novi objekti pustiti u rad, pa samim tim puštanje vjetroelektrane Možura neće uticati na povećanje računa za struju domaćinstvima u dijelu obnovljivih izvora. Obavezu plaćanja, kao posljedica ulaska novih objekata u sistem, preuzela je Vlada kako bi rasteretila sve krajnje kupce do 300 kilovat-sati potrošene električne energije”, navodi on.
U prethodnom periodu, kako je istakao, ostvaren je visok stepen sigurnosti rada elektroenergetskog sistema i pouzdanosti napajanja potrošača.
“Izvještaj o realizaciji energetskog bilansa za prošlu godinu je pokazao da se ulaskom novih objekata za proizvodnju električne energije, vjetroelektrana i malih hidroelektrana u elektroenergetski sistem Crne Gore, postigla elektroenergetska nezavisnost. To dokazuju podaci iz kojih se uočava da je proizvodnja struje zadovoljila potrebe za potrošnjom krajnjih kupaca, pri čemu je ostvaren čak i mali suficit. Izgradnja novih elektrana koje koriste obnovljive izvore definitivno će uticati na promjenu višedecenijske situacije da je Crna Gora neto uvoznik električne energije i dovesti do toga da na godišnjem nivou imamo suficit”, zaključuje Vujović.
