Adžićevu izjavu prenosimo bez redakcijskih intervencija:
„Drago mi je da se uvaženi predsjednik Vlade, gospodin Marković, sastao sa mitropolitom Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori, odnosno njene eparhije, Mitropolije crnogorsko-primorske (MCP), i njegovim saradnicima. Mislim da bi bila dobra praksa da se oko konsultacija u vezi konačne izrade Predloga zakona o slobodi vjeroispovijesti na isti način i u istom svojstvu pozovu mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve (CPC), Mihailo, i vjerski poglavari Katolike crkve u Crnoj Gori i Islamske zajednice (IZ). Očekujem od gospodina premijera da se, u skladu s Ustavom – budući da je Crna Gora sekularna, a ne teokratska država – ovo pitanje razmotri po principu egalitarnosti, tj. da svi relevantni subjekti budu jednako uključeni u ovaj proces, a ne da se vrši politička instrumentalizacija profiterskog karaktera i monopolizacija vjerskog prostora u Crnoj Gori. Vlada Crne Gore ne može uzeti u obzir stanovište ratnohuškačkog velikosrpskog mitropolita Radovića i SPC – koja je, kako je i predsjednik države prije izvjesnog vremena rekao, bastion agresivnog svetosavlja koji podriva temelje crnogorske države, ne priznaje crnogorski narod i naciju – kao relevantno, već treba uključiti i pravne eksperte iz redova CPC, Katoličke crkve (Barske nadbiskupije i Kotorske biskupije) i IZ. Jedino tako će to biti u skladu sa Ustavom, zakonom i javnim moralom. Sve drugo shvatam krajnje negativno.
Radi sitnih dnevnopolitičkih poena imam osjećaj da se u mnogim stvarima – u političkom i ideološkom značenju – reinkarnira situacija iz devedesetih, a SPC je tada bila u simbiozi sa republičkom vlašću u Crnoj Gori u realizaciji velikosrpskog osvajačkog ratnog projekta, i tada je ona nametala svoja politička, ideološka, nacionalistička, etnocentrična, ekspazionistička rješenja prema crnogorskom narodu i naciji, a bojim se da danas – ako bi se dogodilo povlačenje pred tom agresivnom skupinom – ne bi učinili dobro ni Crnoj Gori, ni njenom društvu, ni njeni građanima. Ne smijemo biti zarobljenici prakse devedesetih kada je Amfilohije Radović bio jedan od komandanata ideološko-političkog kursa ondašnjeg režima. Podsjetimo, Amfilohije Radović je guslao pripadnicima brigade ʼVeljko Vlahovićʼ JNA, koji su nemilosrdno ubijali i razarali Dubrovnik.
Današnja Crna Gora ne smije kapitulirati, već pružiti energičan, demokratski, slobodan, građanski otpor antievropskim i anti-NATO snagama koje žele da ponište Crnu Goru kao državu i da anuliraju Crnogorce kao naciju. SPC, otkad pratim njeno djelovanje u javnom i političkom životu, evo tridesetak godina, sve je radila samo da sruši Crnu Goru i da asimilira Crnogorce, odnosno da ih pretvori u Srbe. Na takvu politiku ne pristajem. Ako bi se u javnom životu djelovalo pod ucjenama te eksteritorijalne institucije, mislim da to nije dobro za građansku i međunarodno priznatu Crnu Goru, za njen Ustav i zakone, i slobodno i multietničko društvo“.
