Dizajnerka, koja će u novembru proslaviti 36 godina rada, organizovala je humanitranu reviju “Oko ljubavi”, dok njen suprug polako privodi kraju himnu Policije Republike Srbije “Plavi marš”, ali i pripreme za koncert u “Kolarčevoj zadužbini”. Tokom intervjua za naš magazin, supružnici su bili vrlo duhoviti, a tom prilikom otkrili su da su, kada je reč o profesionalnim dostignućima, jedno drugome najveća inspiracija, da bez obzira na veliku razliku u godinama, nikada nisu posumnjali u svoju odluku da se vjenčaju, da se žučno svađaju, ali još žučnije mire.
Odlučili ste da se vjenčate posle samo nedjelju dana zabavljanja, jeste li se ikada zapitali da li ispravno postupate?
V. K. : Budući da je Verica neko ko pred sobom ima dosta toga da uradi, ali je suštinu već rekla i učinila, nije joj preostalo ništa drugo nego da živi punim gasom, oslobođena svih stega. Što se mene tiče, oduvijek me nervirala rečenica: “Moraš da se smiriš i skućiš”. Nikada nisam razmišljao gdje ću i šta ću za dve, tri ili pet godina. Nije mi poteban stan niti zidovi. Nomad sam i potpuni ludak koji život shvata kao igru. U tome smo vrlo slični.
Kada su nastupile prve nesuglasice u braku?
V. K. : Odmah na početku, sudarili su se razlika u godinama i način života. Međutim, pošto smo razumni ljudi, porazgovarali smo i prihvatili jedno drugo. U suprotnom bismo se razišli.
Umete li žučno da se posvađate ili sve rješavate u miru?
V. R. : Kod nas ništa nije mirno, svađamo se poput djece u školi. Avala se tada trese. Dobro je što nemamo kamere u kući, jer bi bilo strašno gledati pojedine momente.
