Lavrovljeva knjiga o Njegošu je njegova magistarska disertacija. Na naš jezik prvi put je kompletnu Lavrovljevu knjigu prije 6 godina (2013) preveo i objavio Institut za crnogorski jezik i književnost iz Podgorice.
Istoričar književnosti Krsto Pižurica, o Lavrovu u knjizi, između ostaloga, kaže: "Petar Aleksejevič Lavrov rodonačelnik je enormno bogate literature o Petru II Petroviću Njegošu. On je, dakle, jedan od tvoraca njegošologije i spada u njezin vrh. . . Taj ruski slavist rođen je u Jaroslavlju 1856. i živio je do 1929. god. Umro je u Lenjingradu. Poslije završenih studija na Filološkome fakultetu u Moskvi 1887. godine bio je privatni docent Moskovskoga univerziteta, a zatim 1898. vanredni i 19000. redovni profesor Odeskoga univerziteta, a odatle je prešao u Petrograd za redovnog profesora. Bio je član Ruske akademije nauka i dopisni član (od 1906) Srpske kraljevske akademije." (str 13 i 14)
Analitika je 6. novembra 2013. u članku "Nakon 130 godina prevedena najcitiranija knjiga o Njegošu sa ruskog na crnogorski" izvijestila o promociji Lavrovljeve knjige koja je prethodne večeri održana u biblioteci Radosav Ljumović.
Analitika je više puta objavljivala članke i tekstove o Njegoševom učitelju Simu Sarajliji, naročito o Simovom uticaju na Njegoša, to je jedna istorijska tema kojoj je posvećeno nedovoljno pažnje u crnogorskoj istoriografiji. O uticaju Sarajlije na Njegoša, pisao je i Lavrov, ovako:
"Obdaren gorućom maštom, oduševljeni srpski patriota, kojemu u to vrijeme nije bilo strano evropsko obrazovanje, koji je putovao u Njemačku i lično se znao sa slavnim Geteom i nekim drugim njemačkim piscima, idealista i srdačan čovjek, Milutinović je na svojega učenika mogao ostaviti najblagotvorniji uticaj. On mu je proširio horizonte misli, on je odgonetnuo kod svojega učenika naklonost k pjesništvu i podržao u njemu Božju iskricu, koja se inače mogla ugasiti pod kapom i mantijom monaha, on mu je predao živu ljubav prema srpskome plemenu kojoj je Vladika ostao vjeran, i kao pjesnik i kao vladar." (str 260)
Sarajlija je Njegošu predao "živu ljubav prema srpskome plemenu". To je na Analitici mnogo puta naglašeno, a Rus Lavrov je to primjetio još 1887. godine.
