Tužilaštvo će tražiti blokadu i privremeno oduzimanje Samardžićeve imovine. Ta mjera će trajati dok se ne utvrdi da li je Samardžić imovinu stekao na nezakonit način, izvršenjem krivičnih djela koja mu se stavljaju na teret.
On je optužen da je sarađivao sa “kavčanima“ tako što im je odavao informacije iz istraga.
Prema podacima prikupljenim tokom primjene mjera tajnog nadzora, Samardžić je više putaučestvovao u pretresima objekata koje koristi vođa „škaljarskog klana“ Jovan Vukotić, a o rezultatima tih pretresa obavještavao je vođe rivalskog „kavačkog klana“.
Samardžić je učestvovao i u pretresu Vukotićevih objekata kada je u blizini kuće pronađeno oružje za koje su „škaljarci“ tvrdili da im je podmetnuto.
Uvidom u mjere tajnog nadzora utvrđeno je da je Samardžić bio u stalnoj telefonskoj komunikaciji sa Vladimirom Božovićem. Preko njega je zakazivao sastanke sa vođama i članovima „kavčkog klana“
Iz prisluškivanih razgovora proizilazi da je on pripadnicima te kriminalne organizacije Aleksandru Đurišiću i Vladimiru Božoviću, kada su uhapšeni prije dvije godine, omogućio da komunicirajuu zgradi kotorske policije kako bi se dogovorili o načinu iznošenja odbrane pred tužiocem.
Đurišić i Božović su uhapšeni jer su prijetili sugrađaninu Saši Radanoviću, koji je navodno blizak „škaljarskom klanu“.
Iako je Samardžić neposredno nakon hapšenja priznao da je koristeći poziciju u kotorskoj policiji vođama „kavačkog klana“ davao informacije o policijskim aktivnostima koje su bile usmjerene ka rasvjetljavanju krivičnih djela za koja se oni terete, pred sudom je tvrdio suprotno. On je na početku istrage priznao krivicu i sklopio sporazum sa Specijalnim državnim tužilaštvom.
Nakon toga je u Višem sudu u Podgorici saopštio da je odustao od sporazuma, tvrdeći da je pod prisilom potpisao da je radio i što jeste i što nije.
On je u istrazi priznao da je odavao službene informacije kriminalnoj grupi koju su, prema optužnici koju je podiglo Specijalno državno tužilaštvo, predvodili Slobodan Kašćelan i Igor Božović.
Tada je priznao da je vođama „kavačkog klana” odavao informacije o policijskim aktivnostimausmjerenim karasvjetljavanju krivičnih djela za koja se oni terete. Samardžić je priznao i da im je odavao kada je planirano hapšenje nekoga od pripadnika te kriminalne grupe kako bi izbjegli privođenje.
Samardžić je pred sudom negirao krivicu. On je kazao da je oko pet godina bio policijski službenik, da je nagrađivan i da je trebalo da bude unaprijeđen.
On je rekao da ne poznaje Kašćelana, da je Igora Božovića vidio jednom, a da je sa Vladimirom Božovićem komunicirao zbog rodbinskih veza, odnosno kao zet sa šurom. Te komunikacije je, kako tvrdi, prijavljivao nadređenom.
