Dea je tada odlučno rekla: “Pokazaću vam ko sam i koliko sam jaka”. Nakon sedam mjeseci borbe, dvadeset operacija i brojnih ožiljaka po čitavom tijelu, voditeljka Televizije “Pink” i dalje ne skida osmjeh sa lica. Baš kao kada smo radili intervju. Čuli smo se sa Deom, rekla je “pomjeram ruku”, a mi pomislili da se šali s nama. Kada smo stigli na mjesto sastanka, bili smo oduševljeni snagom ove žene.
"Ovo mi je druga kuća, kod kuće samo prespavam. Vježbe mi traju oko tri sata. Za mjesec i po dana vratila sam funkciju ruke, ako se samo sjetimo da je meni fizički bila ruka odstranjena. U saradnji sa mnom cio ovaj napredak koji se može vidjeti uradio je “Fizio tim”. Imala sam dobru volju, a oni sve ostalo. Nijesam mogla da pomjerim ruku centimentar, sada šaku mogu da pomjerim do usta. Išla sam kod mnogih, ali nije bilo rezultata. U ovim slučajevima ono što uradite za godinu dana, to vam je to - kroz osmjeh prepričava Dea, koja nije skidala osmjeh s lica ni u najtežim trenucima. Bez ustezanja podigla je majicu i pokazala kakvu uspomenu će nositi na taj hladan zimski dan kada je kao i svi mi krenula na posao:
"Nemam dio tricepsa, imam metalne ploče umjesto kostiju. Profesor Bumbaširević je povezao ruku, a moji fizijatri su bili takvi stručnjaci da su uspjeli da je “probude”. Cilj mi je da za Novu godinu podignem obje ruke uvis, a sada smo negdje na pola puta. Mislim da ću za doček moći da đuskam", otkriva svoje želje voditeljka i opisuje momenat kada su joj saopštili da više nikada neće moći da pomjeri ruku.
"Bila sam u bolnici, donijeli su neke mašine, nijesam ništa razumela... Rekli su mi: “Ne živi ruka”. Probali su jednom, drugi, treći put da učine sve da je osjetim... Saopštili su mi da ako se treći put ne osjeti nikakva kontrakcija, pomjeranje, tu je kraj. Onda je došao profesor Bumbaširević koji je rekao: “Hajde koncentriši se, ako si mogla sve da preživiš, daj sve od sebe da pomjeriš ruku”. Milimetar sam je pomjerila, a on je rekao: “Ako nađeš dobre stručnjake, moći ćeš da pomjeriš ruku”. I stvarno je pomjeram sada", kaže Dea i dodaje:
"Potrebno je mnogo strpljenja i tolerancije. Uz sve probleme koje imate u određenim momentima imate i strahovite bolove. Ali, onda čuješ ljude koji govore “ajmo, naprijed” i ti stvarno uradiš ono za šta si mislio da je nemoguće. Znam da taj datum neću slaviti kao drugi rođendan... Ne mogu. Ne pada mi napamet da slavim. Sigurno ću obilježiti na drugi način".
Sigurna je da će napisati knjigu u kojoj će opisati šta joj se desilo:
"Sigurno ću napisati knjigu, mislim da će sve zvučati drugačije kada se stavi na papir. A da li ću da izdam knjigu ili ne? Hoću da ostane meni za uspomenu".
