U junu 2017, savjetnik u Kremlju Oleg Smolenkov sa porodicom poletio je iz Moskve za Tivat, primorsko ljetovalište u Crnoj Gori, mjesto koje je popularno među ruskim turistima. Nikad se nije vratio, a njegove kolege više ga nikada nijesu čule. Pokrenuta je istraga o njegovom ubistvu i brzo se odustalo od istrage zbog nedostatka dokaza.
Tako započinje Gardijan priču o Olegu Smolenkovu, koji je u žižu svjetske javnosti dospio nakon što su CNN i Njujork tajms posvetile reportaže čovjeku za koga se osnovano sumnja da je bio špijun CIA u Kremlju i, što je važnije, smatra se da bi mogao biti važan izvor za američku istragu u miješanje Rusije tokom predsjedničkih izbora u SAD 2016. godine na kojima je pobijedio Donald Tramp. Početkom prošle sedmice CNN je, konstatuje Gardijan, prvi otkrio postojanje američkog izvora unutar Kremlja, napominjući da je ,,krtica“ godinama pružala Vašingtonu informacije.
U bojazni da ne ugrozi život američkog špijuna, CNN nije objavio ime ruskog državljanina. No, ruski mediji su brzo otkrili identitet i naveli Olega Smolenkova kao mogućeg ,,krivca“ za odavanje povjerljivih informacija.
PREBJEG
Čini se da je odmor u Crnoj Gori poslužio kao pokriće za brižljivu američu operaciju da se Smolenkov i njegova familija izvuče na sigurno. Prema pisanju Pobjede, crnogorske novine koja je poznata po tome da ima dobre izvore iz nacionalnih bezbjednosnih službi, Smolenkova porodica sletjela je u Tivat 14. juna – prenosi Gardijan informaciju Pobjede.
Citira se, takođe, i saznanje Pobjede da se Smolenkov u marini Porto Montenegra ukrcao na neidentifikovanu jahtu i sa suprugom i troje djece napustio Crnu Goru. Idući tragom pisanja Pobjede, britanski list dalje istražuje, tvrdeći da su, sudeći po lokalnom bezbjednosnom izvoru, Amerikanci kontaktirali Crnogorce navodeći da ,,treba ukrcati neke ljude na brod bez pompe“. Gardijan tvrdi da su se ,,Crnogorci saglasili bez postavljanja dodatnih pitanja“… - Pretpostavlja se da je Smolenkov jahtom preko Jadrana došao do Italije odakle je, sa porodicom, prebačen u Sjedinjene Američke Države, u Virdžiniju.
RUSKI IZVORI
Citira se i ruska novinska agencija Interfaks koja je izvijestila da je u prošli petak nekoliko državnih službenika disciplinski kažnjeno jer su dopustili Smolenkovu da putuje u Crnu Goru.
- Trag Olega Smolenkova se pojavljuje u junu 2018. godine kada su, prema lokalnom katastru imovine, kupili kuću i hektare zemlje u Stafordu u Virdžiniji, 40 milja jugozapadno od Vašingtona – piše Gardijan, uz napomenu da su Smolenkovi kuću sa šest spavaćih soba platili 925.000 dolara. Novinari koji su požulili na prepoznatu adresu, naišli su samo na praznu kuću: ruski par sa djecom napustio je prebivalište samo nekoliko sati nakon što se raširila priča CNN-a.
Iako su ruski zvaničnici, od ministra vanjskih poslova Lavrova do portparolke Kremlja Zaharove, oštro negirali objave zapadnih medija, nazivajući ih ,,petparačkim pričama“, Gardijan ipak navodi da je Putinov portparol Peskov priznao da postoji Smolenkov, ali da je otpušten i da ,,nije imao pristup Putinu“. Gardijan se, međutim, poziva na ruske novine Vedmosti koje tvrde da je Smolenkov – iako nije imao direktan pristup Putinu, mogao otkriti vrijedne informacije od ruskih kolega sa kojima je razgovarao, a koje su imalo veći nivo pristupnosti podacima.
SLUČAJ POTEJEV
Britanski list u analizi pominje i slučaj Aleksandra Potejeva, posljednjeg poznatog američkog špijuna koji je bio visoko pozicioniran u ruskim bezbjednosnim krugovima. Potejev je bio direktor, ili jedan od rukovodilaca ruskog programa ,,ilegalaca“ koji su stacionirani u zapadnim državama a koje kontroliše Moskva. No, upravo je Potejev napustio Rusiju 2010. godine, neposredno prije nego što je FBI iznenadno otkrio više ruskih špijuna u Vašingtonu i deportovao ih.
Ta američka akcija je bio signal da je CIA uspjela da nekog važnog službenika vrbuje i da je mreža ruskih špijuna u SAD donekle razotkrivena. Gardijan navodi da - iako je obavještajni profil Potejeva vrlo različit od onog Smolenkovog, postoje intrigantne sličnosti: obojica su jedno vrijeme proveli na službi u SAD, gdje su vjerovatno i vrbovani, obojica su tiho izvučeni iz Rusije prije nego što su ,,provaljeni“ i obojica su kasnije živjela u Sjedinjenim Američkim državama.
Posljednja činjenica izazvala je prilično rašireno iznenađenje. U vremenu SSSR-a ruski prebjezi u SAD su obično bili ,,preusmjeravani u malene, mirne američke gradove, obično su imali drugi identitet. Obevještajni izvori međutim upozoravaju kako su mnogi u posljednjih nekoliko godina insistirali da zadrže svoja stvarna imena, posebno ako napuste Rusiju sa porodicom – piše Gardijan i navodi da se to tumači možda željom da se ti ljudi trajno ne odvoje od svojih prijašnjih života i karijera.
