Tool je jedan od onih bendova koji imaju taj blagoslov i prokletstvo da su veći od svoje muzike. I to ne znači potcjenjivanje onog što stvaraju, naprotiv - sličan usud nosio je, recimo, Dejvid Bouvi.
Ta velika predstava, slika o četvercu kalifornijskih metal alternativaca nosi mnogo ljubavi, ali zna da i zaboli. Kao kad zagrljaj duge čežnje oboli od pretjerane grčevitosti. Zna to odlično Mejnard Džejms Kinan, pjevač Toola. I ne samo zbog toga što je baš na njegovu adresu, na primjer, stiglo jedno pismo prijetnje smrti, ukoliko se slučajno usudi da odloži album!
Odgovori
Vjerovali ili ne, pritisak koji su milioni fanova u 13 godina čekanja nove ploče Toola napuvali gomilom hajpa, čežnje i idealizacija, nije ništa spram onoga što Kinan očekuje sam od sebe. Tako je, recimo, najavljujući novi album „Fear Inoculum“, kazao da se u svakom slučaju osjeća u lošijem položaju nego prije 13 godina samo kad pomisli, koliko je dana, sati, sekundi, uludo potrošio! I samo takav tip, koji svaki udah želi odmjeriti pa u nešto ugraditi, valjda zaista zaslužuje toliko pažnje i toliko iščekivanja.
Tool su veliki u onoj mjeri u kojoj su paradoksalni. Meki, čak melanholični - onda kad su najgrublji i najbučniji. Džentlmeni čiji je stav uvijek sa pokrićem - baš onda kad im je jezik najpoganiji. Mejnard je duhovnik, filozof, tragalac velikih misli - koji, vrlo skromno i nepretenciozno, nikad nije želio da odmakne od onoga, da je ,,samo“ jedan običan losanđeleski metalac. Svaki minut i svaki takt na deset pjesama albuma „Fear Inoculum“ je za ovaj četverac jedno dokazivanje, ali prvenstveno sebi. Da su i na pragu četvrte decenije postojanja benda i dalje „u igri“. Da i dalje praše žestoko, brzo, vraški pametno i promišljeno. I to je na neki način vrlo plemenito - jer Mejnard Džejms Kinan baš nema potrebe da dokazuje više bilo kome bilo što. Ali, ipak, to čini jer je sačuvao u sebi klicu životne radosti i djetinjosti.
Nakon prve najave albuma, najviše pretraživano značenje neke riječi u Americi je danima bila baš „inoculum“. Čak i ako vam se ovakva revnost fanova jednog benda učini klasičnim sektaštvom, zaslužuju makar da se zapitate zašto je to tako. Zbog čega baš Tool... E, ključna tema na „Fear Inoculum“ je upravo to. Odgovor na pitanje, šta je to što Tool nude i znače svojim fanovima.
Iskra
U skoro 12 minuta, ključ krije briljantna „Pneuma“, druga na albumu i sasvim dovoljan dokaz da je Mejnard osmislio nešto sočno, opasno, dobro. U njoj se igra sa antičkim motivom filozofa - stoika, „dahom“ koji je tako blizak hrišćanskom shvatanju Svetog duha, u toj mjeri da brojni antropolozi i istoričari filozofije smatraju da tu postoji direktna veza.
- Mi smo duh osuđen na ovo meso, i putujemo sa jednom nogom uvijek zakucanom za tlo. Sa sudbinom da iskoračimo van ovog mesa i postanemo Pneuma. Mi smo volja i čudo, krojeni da se sjetimo, da zapamtimo, rođeni od jednog daha, jedne riječi i svi smo ista iskra, sunce u nastojanju - izgovara Mejnard, grabi vas za ruku, vodi na astralno putovanje, pravo u kosmičku daljinu sebe samih.
Naravno, Tool su upravo to, svih ovih godina kada su na vrhuncu igre: ta iskra koja će da zapali ritualnu lomaču, rasplamti buktinju utihnule duše. Mejnard tu ne staje i razrađuje koncept. „Inoculum“ je stara medicinska riječ za cjepivo. Baš ono sredstvo vakcinacije, količina antitijela koja će vaš organizam ubijediti da može da istraje, odgovori, odupre se i ojača. Paradoksalno, kao i Tool: ta „vakcina za strah“ mogu biti neke opasne riječi. I naravno, naoko bučna, gruba, a ispod površine suptilna i promišljena muzika!
Igra
Tu negdje, u igri straha koji parališe, izjeda i suludo troši godine naših života, spram onoga strašnog, primamljivog i opasnog što mami iza ćoška i zove na gozbu slobode i stvaranja je prelijepa posveta muzici. Jer Mejnard Džejms Kinan nije tip koji bi glorifikovao svoje stvaranje, već isključivo muziku samu po sebi. I slavio onaj dionizijski ritual što u noći otkriva sam sok života. Na albumu ,,Fear Inoculum“ valja ga kušati pažljivo i osluškivati nove odjeke, sa svakim novim dodirom. Jer u ovih 13 godina ekipa iz Tool se potrudila: da na prvo druženje, ovih 86 minuta muzike ni u kom momentu ne budu deplasirani ili dosadni. A da se potom otkrivaju i skreću, svaki put sa novim značenjima, mislima, pitanjima... I opet pitanjima. Jer što je antička filozofija, osim odgovor iza kojeg će stajati žeđ novih divnih pitanja? I što više može da bude muzika?
S. STAMENIĆ
Ocjena: 84/100
(FOTO:cnn.com/townsquare.com)
