Urednik je brojnih izdanja, organizator, voditelj festivala, utemeljilac nagrada... To je ona prepoznatljiva faca koja se usudila da „prekine program zbog čitanja“ i upozna nas sa autorima i njihovim djelima u istoimenoj emisiji koja je emitovana na hrvatskoj televiziji. Nažalost, emisija je obustavljena, ali neke epizode možete naći na Jutjubu. Ovaj larpurlartista edukovao nas je o književnosti makar deset minuta dnevno. Da, u manje od deset minuta, Lokotar dovodi knjigu pred nas. Ima li išta dragocjenije od glasa omiljenog pisca? Jergović, Karakaš, Pogačar, Novak, Sajko... samo su neka od imena koja možete sresti ako na trenutak „prekinete program“. Gost naših „Obrtaja“ bio je moderator na festivalu „Odakle zovem“ u knjižari „Karver“ ovog ljeta, ali tada nijesmo stigli do „velikih riječi“. Da nikada nije kasno za sučeljavanje sa umjetnošću, dokazao nam je i ovaj put ekspresno nam poslavši „pismo“ sa brojem 33. Pročitajte odgovore kulturnog menažera kulturtregera, samo vas molimo da ne zaplačete kockastim suzama (saznaćete brzo zašto). A ako baš morate, onda potražite utjehu u nekoj od Štrausovih simfonijskih poema ili opera, ma što da ne, i uz kapljicu zelenog pića mitskih moći!
FILM
Film koji Vas čini srećnim?
- „Groundhog Day“ (Harold Ramis, 1993). Tu se posljedice svakog izbora mogu popraviti.
Film zbog kog ste poželjeli da ubijete režisera?
- Cijelu Disney korporaciju zbog mnogih razloga, a posebno zato što je klinac jednom gledao onog pingvina kako plače kockastim suzama, plakao s njim, pa čim bi scena završila, dračio se da hoće opet, nismo imali izbora nego popustiti, pa opet plakao, pa se dračio za još, pa tako dok se traka, bilo je to srećom doba videa, nije izlizala. Sina ne mogu ubiti, ali tog fucking autora ili više njih, pih…
Film koji uopšte nijeste skapirali?
- „Gosford Park“ (Robert Altman 2001). Pogubio sam se u likovima, pa još zrcalnim i uniformiranim. Previše za mene.
Koju biste važnu, još nesnimljenu crnogorsku ili regionalnu temu/priču voljeli da vidite na velikom platnu?
- Nirnberški, pardon, Haški proces.
Omiljeni filmski rivali?
- Hari Ejndžel i Džoni Fejvorit u filmu „Angel Heart“ (Alan Parker, 1987).
Upečatljiva filmska scena sa nekom životinjom?
- Tovljenje guske u filmu „Strogo kontrolirani vlakovi“ (Ostře sledované vlaky, Jiří Menzel, 1966)
Posebno drag citat iz domaćeg filma?
- „Preko vode do slobode“ iz filma „Bitka na Neretvi“ (Veljko Bulajić, 1969).
Najneodoljivija „štetočina“ iz animacije?
- Pajo Patak je prototip troublemakera. Kva-kvakvara.
Prvi film koji ste gledali u bioskopu?
- „Carrie“ (Brajan de Palma, 1976) sam bogami zapamtio. Zagrlio osobu na stolici ispred u onoj sceni s rukom iz groba.
Soundtrack kog filma bi mogao ili biste voljeli da prati Vaš život?
- „Singles“ (Kameron Krou, 1992) bih volio.
Poslije kog filma ste poželjeli da pođete u zemlju u kojoj se odvija radnja?
- „The Lord of the Rings“ je najbolji potez novozelandske turističke zajednice. A utopije nisu filmične, jebi ga.
Izdvojite tri filmska autora koja biste voljeli da izvedete u provod. U koju kafanu i na koje piće?
- Na pivu „sa šeste stepenice na prvu stepenicu“ bih sjeo pored Menzela, viski lokao s Hauardom Hoksom na njegovoj jahti usidrenoj u međunarodnim vodama i absintom nazdravio koji put s Bunjuelom u Parizu.
Kako zamišljate proces snimanja filma koji bi Kventin Tarantino režirao na Balkanu?
- Jebu zbunjeni ludog.
MUZIKA
Pjesma koja vas podsjeća na prijatelja, partnera ili člana porodice?
- Azrin „Iggy Pop“ na sina Igora. Takvu smo mu majicu nekad kupili.
Pjesma koju biste pustili da uz nju dočekate smak svijeta?
- „Tako je govorio Zaratustra“, Rihard Štraus, jer tako je, kaže Kjubrik, počelo, pa se možda okrene. A ako ne, nije problem.
Pjesma koja je himna slobode/hedonizma?
- Azrina „Sloboda“ za slobodu kada već nominalistički za hedonizam biram „Sex and drugs and r’n’r“, Iana Durija.
Jedna od najljepših pjesama sa imenom u nazivu?
- „Gracija“ by Azra mi prva pada na pamet, premda je nadimak.
Vaša pjesma za karaoke?
- Smisao karaoka je nadilaženje srama i razveseljavanje ostalih. Dajte neku operu, idemo do kraja!
Da morate da slušate samo jednog autora do kraja života, koga biste odabrali?
- Nekog s velikim opusom, pa bio to Dilan ili raznovrsnog tipa Bouvi ili nove ambijentale jer su nenametljivi.
Domaći autor kog svi obožavaju, a Vi ne možete da ga smislite i/li mislite da je precijenjen?
- Masimo Savić će mi ostati enigma.
Smrt kog muzičara Vas je naročito pogodila?
- Arsenove pjesme su bile nehotična kulisa cijelog mog života. Mislim da me zadnji put dočekao u majici s natpisom „Nemam vremena“.
Pjesma koja je toliko loša, da je nemoguće ne voljeti je?
- „Ide cura preko sela 16 posto nevesela“, grupa Iver. Naslov je dovoljan.
Poster koje muzičke zvijezde ste držali okačen na zidu u srednjoj školi?
- U srednjoj sam lijepio druge stvari, stare reklame za kondome, neke instalacije, slike iz novina, pamtim Laibach i Partibrejkerse i jaje na oko s dodanim okom, dokumente, kolaže, dijelove budilice, zalijepio pauka selotejpom… Kaos, ukratko.
Hoće li nas Kit Ričards sve nadživjeti?
- Ima tu i Džeger što za reći.
TV
Serija idealna za kišni vikend?
- Neka bez kanalizacije, s eksterijerima. „Deadwood“, recimo.
Serija koja vas podsjeća na djetinjstvo?
- „Salaš u Malom Ritu“. E, jesam star.
Serija koja je zaslužila mnogo veću publiku?
- „Novo doba“. I publiku i bolje kritike.
Serija koju nikada nijeste završili?
- Većinu nisam. Zadnja je „The Act“. I nije loša, premda predvidljiva, nego nema se kada…
Serija koja je fantastična, ali ima užasan kraj/razradu?
- „Lost“, naravno.
Predmet koji ste poželjeli da imate poslije gledanja neke serije?
- Sigurno neka magijska alatka, kristalna kugla, čarobni štapić, kamen mudraca…
Najdraži par iz serije?
- Dudek i Regica iz „Gruntovčana“. Žao mi je ak ih niste razmeli.
Radno okruženje/tim/posao iz serije koje ste poželjeli za sebe?
- „Northern Exposure“, tamo bih adresu.
Za koga ste navijali – za Toma ili Džerija?
- Da, navijao, strahovao za Džerija. Ali ne i za Pticu Trkačicu.
FOTO: Iva Perkovic, druga foto Edi Matic.
