Iako je sa svih strana potvrđena evropska perspektiva ne samo Srbije već i cijelog regiona, sa druge je vrlo jasno i eksplicitno rečeno ne može da se radi. Neki su bili direktini od drugih, ali je suština ista - ako ste opredjeljeni za EU, morate da rješite problem sa Prištinom i, ako ste opredjeljeni za EU, razmislite o svojim odlukama i ne skrećite sa puta.
Ovo drugo odnosi se na namjeru Srbije da u oktobru potpiše Sporazum o slobodnoj trgovini sa Evroazijskom unijom koju su pojedinci, poput slovačkog šefa diplomatije Miroslava Lajčaka, nazvali "proruskom grupacijom", kao i da je takva namjera "zbunjujuća".
Međutim, on nije jedini koji se kritički osvrnuo na planove Srbije, koje mnogi tumače kao još jedan korak bliže Rusiji, odnosno učvršćivanje te kulturo-istorijske, odnosno ekonomske i političke veze dvije zemlje.
U suštini, ovo bi moglo da se shvati i kao još jedna opomena da ne se ne može sjediti na dvije stolice, što Srbija uporno pokušava da radi, a ovo je samo jedan od primjera.
To bi, u isto vrijeme, mogao da bude još jedan "crveni karton" koji je Srbija dobila ili koji će tek da dobije kada bude došla u situaciju da, na primjer, otvori neko od pregovaračkih poglavlja, kako bi se približila evropskoj porodici naroda.
Kako ta kazna izgleda, Srbija je mogla da vidi u junu ove godine, kada je otvorila samo jedno pregovaračko poglavlje sa EU. To jeste korak bliže članstvu u Uniji ali, u isto vrijeme, korak dalje od 2025. godine, koja je data kao okviran datum za članstvo.
Nonšalantan stav, „nijesmo još u Uniji pa možemo da radimo što nam se prohte“, sva je prilika da niti prolazi niti će to biti moguće, tim prije što se sve ovo, na što srpska javnost ili ne obraća previše pažnje, ili prođe ispod radara, ne znači da se "tamo negdje u EU ne notira". Naprotiv.
To je razlog zbog koga Brisel, svako malo, opomene Srbiju gdje je pošla, koji je njen put, i što na njemu mora da radi a, osim sveobuhvatnih reformi, vladavini prava, medijima, i mnogim drugim, tu je i usklađivanje spoljne politike sa evropskom, čime se baš ne možemo podičiti, i uslov svih uslova - rješenje kosovskog problema.
"Srbija da prestane..."
To je upravo i rekao još uvijek aktuelni komesar za proširenje Johanes Han, koji je na ministarskom sastanku u Helsinkiju naveo da je dijalog, i postizanje sporazuma između Beograda i Prištine ključan za evropsku perspektivu cijelog regiona Zapadnog Balkana.
Još jasniji je bio kada je poručio Srbiji da prestane sa inicijativama za povlačenje priznanja Kosova "koje sprovodi širom svijeta". Istina, Prištini je poručio da mora da povuče takse.
Kako za "Blic" objašnjava Dimitrije Milić, politički analitičar i programski direktor NVO "Novi treći put", kritike na račun Srbije, a naročito poruka u vezi sa potpisivanjem sporazuma sa Evroazijskom unijom, nije ekonomsko, nego političko pitanje.
„Iako ima mogućnost slobodne trgovine, Srbija u Rusiju izvozi od godine do godine između pet i sedam odsto svog izvoza. Na drugoj strani, izvoz na tržište EU je blizu 70 odsto srpskog izvoza i od 2009. izvoz u EU skočio je čak tri puta“, priča Milić.
Kako pojašnjava, kao i CEFTA sporazum, i ovaj sporazum neće važiti nakon ulaska Srbije u EU.
„Međutim, uprkos marginalnih ekonomskih efekata sporazuma sa Evroazijskom unijom, u spoljnopolitičkoj sferi ovo predstavlja veće simboličko vezivanje za Rusiju. Najveće neslaganje Srbije sa spoljnom i bezbjednosnom politikom EU oslikava se upravo u odnosu na stav Srbije u odnosu sankcije Rusiji. Ovaj sporazum percipiran je kao kontinuitet takvog stava“, naveo je Milić.
Prioritet mora biti glavni partner
On je pojasnio da su Srbiji prioritet radna mjesta građana, ekspanzija i rast njenih komapnija.
„To znači da prioritet mora biti njen glavni trgovinski partner, onaj iz koga dolazi najveći broj investicija i koji zapošljava najviše ljudi u Srbiji, a to je EU“, ističe Milić.
Sve to, samo na malo drugačiji način, bila je poruka iz Helsinkija, i nije samo Lajček jedini koji je to rekao, Isto je potvrdio i litvanski ministar spoljnih poslova Linas Linkevičijus.
„Svaka zemlja ima pravo da donosi svoje trgovinske i ekonomske odluke, ali poželjno bi bilo i dobro da su u skladu s politikom Unije kojoj će se pridružiti“, kazao je litvanski ministar spoljnih poslova Linas Linkevičijus.
"Zažalićemo"
Osvrt je stigao i iz kancelarije šefice evropske diplomatije EU Federike Mogerini koja je poručila da Beograd može potpisati sporazume s kim god želi prije pridruživanja EU, ali i da se u pregovorima o prijemu "Srbija obavezala da će se povući iz svih bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini na dan pristupanja EU".
Ona je pozvala EU da zadrži snažno pristustvo na Zapadnom Balkanu u cilju ostvarivanja jasnog interesa, a to je uvođenje cijelog Balkana u EU.
„Ubjeđena sam da ćemo, ako to ne uradimo, zažaliti već za nekoliko godina“, poručila je Mogerini na godišnjoj konferenciji EU ambasadora u Briselu.
Neusklađeni
Iako, doduše, ovog puta u Helsinkiju nije eksplicitno rečeno, a ima veze sa Rusijom, jeste (ne)usklađenost sprske spoljne politike sa evropskom.
To je jedan od razloga zbog čega Srbija nije još uvijek dobila izveštaj o skriningu za poglavlje 31 koje se odnosi upravo na spoljnu politiku, i još jedan znak šta EU misli o njenom koketiranju sa Rusijom.
