Osamnaestog jula, negdje oko 10:30 sati po lokalnom vremenu, Šinđi Aoba ušetao je u zgradu studija „Kyoto Animation“ u Japanu. Imao je jasan cilj: da naudi svima u njoj. Iz samo njemu poznatih razloga, prolio je zapaljivu tečnost po podu prvog sprata zgrade u kojoj se tada nalazilo više od 70 ljudi. I bacio je šibicu. Loše cijevi i gomila papira u jednom od najpoznatijih studija za animaciju, doveli su do toga da zgrada plane prije nego što je većina zaposlenih i shvatila što se dešava. Nebo je za tili čas prekrio crni dim, a umjesto prozora zgradu su odjednom krasili jezivi, sablasni plamenovi.
Tog dana 34 osobe stradale su u požaru. Među njima su bili i Jošiđi Kigami, Ami Kuriki, Jasuhiro Takemoro, Sači Cuda, Keisuke Jokota i Mikiko Vatanabi - gotovo cijela ekipa animatora koja je potpisala „Violet Evergarden“, jednu od najljepših anime serija svih vremena.
Posljednji šapat
Glavna junakinja ovog predivnog animea je istoimena djevojka koja je bila siroče kada je dovedena majoru Gilbertu Bugenviliji. Vajolet je većinu života provela kao dijete vojnik. Vojska ju je odgajala kao ubilačku mašinu. I tako su je svi i tretirali. Svi osim Gilberta.
Za Majora Gilberta, čovjeka junačkog srca i viteza iz sjenke, ova djevojčica bila je prije svega ljudsko biće. Brinuo je o Vajolet, provodio vrijeme sa njom i pričao joj o danu kada će se probuditi i rat će biti gotov, a ona slobodna da živi onako kako je oduvijek željela. Konačno, taj dan je i došao.
Vajolet upoznajemo u bolničkoj sobi, dok se budi iz sna, tik uz prozor kroz koji se poslije ko zna koliko vremena čuju cvrkut ptica i dječja graja. Međutim, kraj rata odnio je sa sobom i jedini svijet koji je poznavala. Oduzeo joj je i obje ruke i život jedinog čovjeka koji je volio, a sa njime i šansu da sazna značenje posljednjih riječi koje je prošaputao umirući u njenom naručju. Zbog svega toga ta dječja graja i nevini cvrkuti ptica njoj zvuče mnogo mračnije nego ostalima. Ali, Vajolet je prije svega bivši vojnik i odustajanje za nju nije opcija.
Anđeoski vokali
Kako je svijet u kojem se odvija radnja inspirisan ranim dvadesetim godinama i vlada pomalo žalosna atmosfera zbog nacije koja pokušava da se obnovi poslije rata, većina stanovništva je, nažalost, nepismena. Tu dolazi do izražaja usluga koju pruža Poštanska služba u kojoj se zapošljava Vajolet.
Riječ je o „Lutkama za automatsko bilježenje“: mladim ženama čiji je posao da za klijente koji ih unajme, pišu pisma. One nemaju zadatak da prenesu na papir konkretne diktirane riječi, već da kroz razumijevanje ljudske duše i emocija shvate što njihove mušterije zapravo žele da kažu. Ganuta sposobnostima žena koje se bave pisanjem iz sjene, Vajolet preuzima ulogu Lutke. Sigurna je da će joj ovaj posao pomoći da otkrije značenje posljednjih riječi dragog Gilberta.
U početku, Vajolet ima problema da prenese emocije na papir. Na istu poteškoću naići će i svako ko odluči da piše o njoj i silnim osjećanjima koje budi ovaj anime. U pitanju je jedan od onih projekata koji ne samo što je obilježio godinu u kojoj je rođen, već je i zbog savršenog spoja dobrog narativa i još ljepših vizuala sebi odmah osigurao mjesto među „crème de la crème“ animacijama.
Umiješanost Netfliksa, koju možemo zamisliti samo kao potpuno odriješene ruke nakon što je kamion pun novca istovaren ispred studija „KyoAni“, uspjele su da prevaziđu samo jednostavne kompozicije Evana Kola koje savršeno idu uz nježnost ove priče. Dominantan klavir, uz povremene upade violine i anđeoskih vokala, čine da muziku koja prati „Violet Evergarden“ možete uporediti samo sa, recimo, muzičkim kutijama koje anđeli drže na noćnim stočićima.
Svjetlosne sablje
Pisma koja Vajolet piše imaju različite svrhe, ali uvijek su simbol ljubavi. Sa svakom novom ispisanom hartijom, Vajoletin svijet se postepeno otvara, a tragovi davno izgubljene nevinosti vraćaju se kao male svjetlosne sablje koje je oslobađaju iz mjehura tame u kome je dugo bila primorana da odrasta.
Odrastanje na bojnom polju pretvorilo je Vajolet u oštećenu i naizgled hladnu osobu, koja zbog duge zlatne kose, oči boje najdublje tačke okeana i prostetičkih ruku više izgleda kao robot nego kao četrnaestogodišnja djevojčica. Zbog toga su izuzetno važni njeni susreti sa klijentima. Sa njima, Vajolet uči o empatiji, različitim vrstama ljubavi, boli koju je rat nanio ljudima i gubitku sa kojim moraju da žive.
Odgonetanjem emocija, Vajolet polako shvata i posljedice svog djelovanja u ratu. Na početku ove priče o razumijevanju ljudskih osjećanja, Vajolet zavisi od tuđih naređenja i ljudi koji joj daju svrhu. Zbog emocionalnog gubitka koji doživljava i sa kojim je primorana da se suoči, postaje svoja osoba. Njeno sazrijevanje prikazano je toliko lijepo i suptilno, da je nemoguće ostati nedotaknut ovim animeom.
Naravno, kada biste baš pojednostavili premisu, serija „Violet Evergarden“ bi mogla da se opiše i kao ljubavna priča. Priča o oficiru kojem su dali djevojčicu bez roditelja, naredili mu da je pretvori u oružje i da je se, kada od nje više ne bude koristi, otarasi. Umjesto toga, taj oficir odlučio je da je pazi. Da je nauči da čita i piše. I najzad, da je voli i žrtvuje sopstveni život za njenu budućnost. Ali, ova priča je ipak mnogo više od toga.
Oslanjeni obrazi
Više od svega, „Violet Evergarden“ je ljubavno pismo jeziku. Činjenica da se cijeli anime vrti oko djevojke koja je godinama na riječi gledala samo kao na sredstva komunikacije u vojsci, čini da o ljepoti jezika učite zajedno sa njom, da osjetite novopronađeno poštovanje prema ovom sistemu gestikulacije, znakova, glasova, simbola i riječi koji koristimo svakodnevno često ne zastajući da razmislimo o njihovom značaju.
- Želim da znam što znači „volim te“! - zahtijeva Vajolet, jasno zacrtavajući misiju da odgonetne posljednje riječi voljenog Gilberta.
Ljubav - inspiracija i tema najljepših umjetničkih djela i glavni pokretač za gotovo sve što radimo u životu, za Vajolet je potpuna misterija.
Do kraja serijala, naučićemo da je ljubav pokušaj jedne majke na samrti (jedna od najemotivnijih epizoda) da sebe učini besmrtnom ostavljajući kćerki pisma za svaku godinu koju neće biti tu. Da su ljubav posljednje riječi jednog vojnika, neraskidiva veza jednog otuđenog brata i sestre i onaj posebni osjećaj kada nađete nekog sličnog sebi. I najzad, da je ljubav i djevojčica koju su gurnuli u rat prije nego što je naučila da živi.
Nevinost spoznaje nečega kao što je ljubav razlog je zbog kojeg će čak i najuporniji predstavnik cinizma u vama odbiti da pronađe bilo kakvu zamjerku ovoj predivnoj priči. I čak se sklupčati u krevetu oslanjenih obraza, čvrsto odlučivši da ovu melanholičnu muzičku kutiju zauvijek čuva na stočiću pokraj kreveta...
Neprocjenjiva pisma crne dame
Vajolet Evergarden možda nije postojala, ali njen lik jeste djelimično inspirisan ženom po imenu Mej Bredford. Za vrijeme Prvog svjetskog rata, ova dama bila je uz supruga hirurga koji je ordinirao u bolnici u Sjevernoj Francuskoj. Dok je Džon Bredford spašavao živote, Mej je spašavala duše. Provodila je vrijeme sa ranjenicima i vojnicima na samrti pišući pisma njihovim najbližima i zapisujući njihove posljednje želje. Do kraja rata, Mej Bredford napisala je više od 25.000 pisama i poruka. Uvijek u tamnom kostimu, sa crnim šeširom, ova nevjerovatna žena ponudila im je pomoć na koju niko nikada neće moći da stavi cijenu.
(FOTO: overlyanimated.com/ imdb.com/ youtube.com/ zerochan.net/ nefariousreviews.com)
