Stvorenje koje rasplamsava maštu brojnih posjetilaca čuvenog škotskog jezera Loh Nes izgleda da nije neko neobično biće, već džinovske jegulje, smatraju naučnici.
Istraživači sa Novog Zelanda pokušali su da naprave katalog svih živih vrsta u jezeru analizirajući DNK iz uzoraka vode.
Analiza je pokazala da u jezeru ne žive velike životinje za koje su mnogi tvrdili da je čuvena Nesi.
Nakon analize, naučnici su isključili prisustvo krupnih životinja za koje se priča da stoje iza izvještaja o čudovištu.
Nisu pronađeni dokazi o životu praistorijskog morskog gmizavca, pleziosaurusa, niti krupnih riba poput jesetre.
Odbačene su i teorije da su posjetioci zapravo viđali soma ili zalutalu grenlandsku ajkulu.
Potraga za Nesi nije bila cilj istraživanja - naučnici su željeli da saznaju više o biljkama i životinjama koje žive u Loh Nesu.
U jezeru žive evropske jegulje i njihov DNK su istraživači pronašli.
Mlade jegulje stižu u škotske rijeke i jezera iz Sargaškog mora udaljenog više od 5.000 kilometara. U ovom moru u blizini Bahama, te jegulje se mreste i polažu jaja.
Profesor Nil Gemel, genetičar sa Univerziteta Otago na Novom Zelandu, kaže da "ljudi vole misteriju", ali da podaci pokazuju da teorije o čudovištu iz Loh Nesa kao praistorijskom biću jednostavno nisu tačne.
"Nismo pronašli dokaze o biću koje bi imalo veze sa tim. Tako da, žao mi je, ali podaci koje smo dobili pokazuju da ideja o pleziosaurusu ne stoji", kaže Gemel.
On dodaje da u uzorcima nisu pronađeni DNK ajkule, soma ili jesetre.
"Postoji veoma značajna količina DNK jegulja. Jegulja je mnogo u Loh Nesu, a njihov DNK pronađen je u uzorcima sa gotovo svih lokacija - ima ih mnogo. Da li su to džinovske jegulje?
"Podaci ne otkrivaju njihovu veličinu, ali velika količina DNK materijala ukazuje na to da ne možemo da odbacimo mogućnost da u Loh Nesu postoje divovske jegulje. Stoga ne možemo odbaciti mogućnost da ono što ljudi vide i vjeruju da je čudovište možda džinovska jegulja."
Kako je priča o Nesi osvojila svijet
Priča o čudovištu iz Loh Nesa jedna je od najstarijih škotskih legendi u koje neki i danas vjeruju.
O ovom čudovištu su pisane knjige i snimane TV emisije i filmovi. Turizam ovog kraja u mnogome zavisi od Nesi.
Priča o čudovištu stara je oko 1.500 godina - irski misionar navodno je naišao na zvijer u rijeci Nes 565. godine.
Kasnije, 1930-ih, u novinama Invernes Kurier (The Inverness Courier) objavljena je priča o tome kako je u jezeru Loh Nes primijećeno gigantsko, neobično stvorenje - prva takva priča u modernom dobu.
Alek Kempbel, dopisnik novina Fort Augustus(Fort Augustus), pisao je 1933. godine o ženi koja je navodno vidjela Nesi.
Kempbel je stvorenje opisao kao biće nalik morskom kitu koje se probijalo kroz vodu.
Tadašnji urednik, Evan Baron, predložio je da se zvijer nazovu "čudovište", čime je započeo savremeni mit o čudovištu iz Loh Nesa.
Pukovnik Robert Vilson, cijenjeni britanski hirurg, 1934. godine tvrdio je da je fotografisao čudovište tokom vožnje uz obalu Loh Nesa.
Oko 60 godina kasnije utvrđeno je da je ova fotografija - prevara osmišljena u znak osvete onima koji su ismijavali novinara zbog pronalaska "otisaka Nesi" na obali.
"Čudovište" koje je uhvatila kamera, zapravo je bila igračka - podmornice sa glavom napravljenom od drveta. Stiv Feltam koji je ušao u Ginisovu knjigu rekorda kao čovjek koji najduže traga za čudovištem, nije ubijeđen da su naučnici uspjeli da otkriju šta je Nesi.
