Počela sanacija ostataka na lokalitetu Municipium S.

Stručni tim Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore radi na sanaciji arheološkog lokaliteta Municipium S. Projekat podrazumijeva detaljno arhitektonsko snimanje stanja po zonama i digitalizaciju.
Počela sanacija ostataka na lokalitetu Municipium S.
PobjedaIzvor

Objekti, čiji se ostaci saniraju, nalaze se u Kominama, na uzvišenju Međe. Otkriveni su 2017. godine. Preventivna zaštita radi se fazno.

„Pronađeni su ostaci arhitekture očuvane samo u temeljnim zonama, različitih građevinskih faza. Sudeći po arheološkim nalazima, građevina je podignuta početkom drugog vijeka i najvjerovatnije je bila trgovačko zanatski prostor“, kazao je rukovodilac stručnog tima konzervator/restaurator Željko Kalezić.

U toku je ponovno pozicioniranje obrušenih kamenih tesanika.

„Njihovo ponovno pozicioniranje je zasnovano na pouzdanim podacima o prvobitnom izgledu i dimenzijama na osnovu grafičke i foto dokumentacije, poštujući zatečeni slog i način zidanja“, istakao je Kalezić. Radovi na sanaciji arhitektonskih ostataka podrazumijevaju raščišćavanje pristupa ostacima.

„Pod tim se podrazumijeva raščišćavanje terena, uklanjanje divlje vegetacije, kubiciranje dislociranih kamenih blokova i njihovo sortiranje po zonama, kako bismo ih u narednoj fazi upotrijebili za vraćanje na prvobitne pozicije“, priča Kalezić.

Prva arheološka istraživanja antičke nekropole u Kominima vršili su Austrijanci, pred Prvi svjetski rat. Riječ je o uzgrednom istraživanju. Nijesu sačuvani podaci ni tehnička dokumentacija. Sisteatska arheološka istraživanja rimsko-ilirske nekropole rađena su u periodu od 1964. do 1976. godine, sa prekidom istraživanja od 1968. do 1970. godine. U novije vrijeme, na prostoru Municipiuma S. arheolozi su prisutni od 2007. godine.

ISTORIJA

Municipium S. je arheološko nalazište iz doba antike koje se nalazilo u unutrašnjosti rimske provincije Dalmacije. Prve podatke o njemu daju dubrovački poslanici koji su 1792. godine prošli ovim krajem na putu za Carigrad.

„U stručnoj literaturi ovaj lokalitet se pominje 1866. godine, kada je Oto Blau sakupio epigrafske spomenike sa ovog terena. Od tada se u stručnoj literaturi na osnovu jednog epigrafskog natpisa iz Komina posvećenog Titu Aureliu Sextianu, vitezu dekurionu Municipia S… (D E C M S) ovo naselje naziva Municipium S. O ovom naselju prve potpunije podatke i tumačenja iznio je Artur Evans, koji je obišao ovaj lokalitet“, podsjeća istoričarka umjetnosti Suzana Dušaj.

Smatra se da je Municipium S. bio jedno od najznačajnijih municipalnih (opštinskih) naselja u unutrašnjosti provincije Dalmacije, u čiji su sastav ulazile sve ilirske oblasti.

„Nalazeći se na važnoj saobraćajnici kojom su se kretale rimske legije od Salone (Solin) prema unutrašnjosti, imao je važan strateški i ekonomski značaj. Bio je centar velike vojno-administrativne oblasti. Na natpisu u Municipijumu S. pominje se prisustvo rimske legije“, kazala je Dušaj, naglašavajući da je područje oko današnjih Pljevalja, prije dolaska Rimljana, naseljavalo ilirsko pleme Pirusti.

Bili su poznati kao rudari i od Rima su uživali velike povlastice. Konzul Lucije Anicije potvdio im je slobodu. Pretpostavka je da je kasnije drugo ilirsko stanovništvo, iz oblasti između rijeka Krke i Cetine – u prvom vijeku, Rim (vjerovatno tokom vladavine cara Trajana) preselio u područje današnjih Pljevalja i okolnih oblasti.

ZANATI

Kao i ostala slična naselja u vrijeme Rima, Municipium S. predstavlja vid kolektivne i spontane romanizacije Balkana. Dušaj smatra da natpisi sa ilirskim imenima govore o ilirskom karakteru stanovništva i njegovoj slaboj romanizaciji, a da obilje imena žena koje podižu spomenike, može ukazivati na matrijarhat. Kaže da je, pored zemljoradnje i stočarstva, kao osnovnih zanimanja stanovnika Municipiuma S, značajno bilo rudarstvo. Jedan od glavnih zanata bio je kamenorezački. Razvijen je bio i ciglarski zanat. Keramička proizvodnja podmirivala je potrebe stanovništva u prvom vijeku, ali je trgovina do trećeg vijeka bila ograničena na obližnje provincije (sa izuzetkom keramike uvožene sa istoka i Galije). Uvožene su razne vrste nakita, ali je postojala i proizvodnja, posebno fibula.

Portal Analitika