Ali, nije uspjela, jer ponavljam 2016. godine je postojao jedan novi medij – društvene mreže, na društvenim mrežama u principu svako ima pravo da objavljuje što hoće, 2016. je na društvenim mrežama cenzura bila na niskom nivou, Facebook je bio prilično slobodan i informacije koje nekada nijesu mogle nikako da dopru do većine Amerikanaca, jer ih TV kuće - ABC, NBC, CNN, CBS... nijesu objavljivale, godine 2016. su bile dostupne.
Časopis “The New American“ je 25. II 2017. u tekstu “Some of Trump's picks have troubling links to globalism, CFR“ objavio da Trampova administracija ima najmanji broj članova Savjeta za spoljne odnose, od svih državnih administracija u posljednjim decenijama.
Kaže se - “Amerika uvijek vodi istu spoljnu politiku”: Znate, sigurno ste više puta čuli kako politički analitičari govore, parafraziram - “Amerika uvijek vodi istu spoljnu politiku bilo da republikanac ili demokrata dođe na vlast, nema promjene u spoljnoj politici.”
Zaista, to sam uz čuđenje prihvatao kao istinu, recimo u slučaju Sadama Huseina, činjenica je da ga je republikanac – Buš stariji napao, nastavio je da ga bombarduje demokrata Klinton, pa je opet Sadama sa vojskom napao, okupirao i uhapsio – Buš mlađi. No, čuđenju nema mjesta, ako znamo da se i unutrašnja i spoljna politika SAD kreira na jednom mjestu i da su članovi te organizacije na vlasti u SAD, sem izuzetka kojem sada svjedočimo – izuzetka Donalda Trampa koji neće da poštuje smjernice Savjeta za spoljne odnose.
Na prošlim američkim predśedničkim izborima kandidat “duboke države” (=Savjeta za spoljne odnose) bila je Savjetu ropski vjerna i poslušna Hilari Klinton. Izabrana je kao kandidat zato što bi bespogovorno služila interesima korporacija. Sada je, po svemu sudeći kandidat “duboke države” Džo Bajden (Joe Biden), potpredśednik SAD u vrijeme predśednikovanja Baraka Obame i naravno – član je Savjeta za spoljne odnose. I tako, pošto je pod kontrolom “duboke države” skoro sve u SAD, pojavljuju se ankete prema kojima Bajden ubjedljivo vodi u trci ispred ostalih predśedničkih kandidata. Ankete su naravno lažirane, imaju za cilj da uliju optimizam kod onih koji razmišljaju da glasaju za Bajdena. Svi se śećamo lažnih anketa prema kojima je Hilari Klinton trebala sigurno da postane predśednica SAD, sve ankete pred izbore predviđale su joj da će postati predśednica, na kraju, izgubila je i u onim državama u kojima republikanci nijesu pobjeđivali više od četvrt vijeka. Ankete po kojima će Tramp lako izgubiti od Bajdena pojavljuju se u momentu kad je nezapošljenost u SAD najmanja u posljednjih 50 godina, kad je najmanja nezapošljenost crnaca i latinosa u istoriji, a ISIL je u Siriji i Iraku poražen, bez američkih žrtava. I još, poslije sastanaka Trampa i Kima, opasnost od nuklearnog sukoba sa Śevernom Korejom u priličnoj je mjeri otklonjena.
Ako su Amerikanci spremni da sljedeće godine na izborima sve to bace pod noge, onda zaista – propaganda je nepobjediva.
Savjet za spoljne odnose je antidemokratska organizacija: Da bi bolje razumjeli ulogu Savjeta za spoljne odnose u američkoj politici, možemo li da zamislimo situaciju u kojoj Miroslav Mišković, Karići i Filip Cepter osnuju NVO, kupe zgradu za tu NVO, obezbijede joj dugotrajno finansiranje, pozovu u članstvo te NVO urednike Blica, Politike, Kurira, Informera, Telegrafa, TV PINK i drugih TV kuća iz Srbije (od medija koje sam naveo, zapravo je većina pod kontrolom Savjeta za spoljne odnose i Trilateralne komisije!); zatim pozovu u svoje članstvo doktore nauka sa Univerziteta: istoričare, politikologe, psihijatre, sociologe i druge naučnike; pozovu neke od najpoznatijih glumaca, pozovu neke visoke policijske i vojne funkcionere… Naravno, pozovu u članstvo i političare iz “progresivnih” stranaka, recimo Vučića (koji je prešao mukotrpan put od nacionalšoviniste do progresivnog ljevičara), Borisa Tadića, Borka Stefanovića, Čedu Jovanovića… Potom, jedna takva beogradska NVO otpočne da naručuje studije o političkoj budućnosti Srbije, a iz te NVO krene da se kadrovski popunjava državni aparat Srbije?!
Možete li da zamislite da jedna takva parademokratska organizacija uzme da kreira budućnost i politiku Srbije?!
Naravno, možemo hipotetički da osmislimo istu NVO i u Hrvatskoj, Crnoj Gori i u bilo kojoj drugoj zemlji.
Njujorški Savjet za spoljne odnose ili “duboka država” kako hoćete, je nastao kao organizacija milijardera koji su je formirali da bi presudno uticali na politiku SAD, zarad svojih vlastitih interesa. U tome su i uspjeli. Politika SAD se u posljednjih 100 godina ne kreira u Republikanskoj ili Demokratskoj stranci, već u njujorškom Savjetu za spoljne odnose. Za tako nešto birači u SAD nikada nijesu glasali i zato prilike u kojima je jedna NVO decenijama regrutni centar za vodeće političare u SAD, nijesu demokratske prilike.
Ova NVO nikada nije, u manjoj ili većoj mjeri radila u interesu demosa, već joj je isključivi cilj bio zadovoljavanje interesa krupnog kapitala, a interesi demosa i krupnog kapitala skoro nikada se ne podudaraju, uglavnom se razlikuju, u manjoj ili većoj mjeri. Kao antidemokratska NVO, osnovana sa namjerom da mimo izbora utiče na politiku SAD, ova NVO se jednom morala izvrgnuti u otvoreno neprijateljski nastrojenu organizaciju protiv interesa većine Amerikanaca. U SAD zaista postoji sloboda govora i izražavanja i u toj zemlji ne možeš biti uhapšen za ono što izgovoriš, sem ako ne pozivaš na nasilje. Da je istu kampanju vodio u Evropi Tramp bi zbog onoga što je izgovarao 2015. ili 2016. bio uhapšen i sada bi bio u zatvoru. U Evropi su korporacije uspjele da preko svojih ropskih političara izdejstvuju brojne nedemokratske zakone prema kojima se ljudi ućutkivaju, sudi im se i presuđuje zbog onoga što napišu na društvenim mrežama.
Većina Amerikanaca je prepoznala prljavu igru korporacija koja nipodaštava interese državljana SAD i zato su glasali za Trampa koji im je obećao da će se boriti protiv establišmenta ili “duboke države”. Na strani “duboke države”, tj Savjeta za spoljne odnose je skoro sav američki novac, skoro svi glavni mediji i većina (potkupljenog) intelektualnog ljudstva. I borba između Trampa i Savjeta za spoljne odnose traje, ogorčena.Državni sekretar SAD Hilari Klinton, 2009. godine je u novom śedištu Savjeta za spoljne odnose u Vašingtonu, rekla: “We get a lot of advice from the Council, so this will mean I won’t have as far to go to be told what we should be doing and how we should think about the future.”
To jest: “Savjet nas dosta savjetuje, tako da će ovo [premještanje sjedišta CFR] značiti da neću morati toliko daleko da idem da bi mi rekli što treba da radimo i kako da razmišljamo o budućnosti.”
(“Deep State Behind the Deep State: CFR, Trilaterals, Bilderbergs”, The New American 8. januar 2018, a video iśečak sa izjavom Hilari Klinton nalazi se i na sajtu YouTube pod naslovom - "Hillary Clinton Endorsed by The Council of Foreign Relations(CFR)(Here's Why)" – link)
Može li jasnije o tome ko ima glavni uticaj na američku politiku, iz usta žene koja samo nekim čudom nije postala predśednica SAD.
Ono što Tramp zove “duboka država” je bilo na vlasti u proteklih 100 godina u SAD, možda bi mogli da razmislimo da li je zapravo Trampova administracija “duboka država” u pravoj državi, koja se nalazi na adresi - 58 East 68th Street New York, NY 10065.
