PR menadžerka u ovom resoru Milica Lekić saopštila je da, zapravo, najveći dio rješenja u smanjenju težine đačke torbe leži u samoj organizaciji nastave.
„Ako nastavnik objasni šta će od udžbenika biti potrebno za naredni čas, da li će biti potrebna možda samo sveska i slično, to umnogome utiče na problem. Značajni dio zemalja funkcioniše upravo ovako, odnosno imaju intervencije i preporuke ove vrste prema školama“, istakla je ona kratko za Pobjedu.
Lekić napominje da je resorno ministarstvo razmatralo i sprovođenje projekta školskih ormarića, ali, kako je kazala, takvo rješenje je zavisilo od raspoloživih prostornih kapaciteta.
REPRIZA
Napominjući da se svake godine ponavlja ista priča oko preopterećenosti učenika težinom školskih torbi, iz Udruženja Roditelji se pitaju - šta treba i ko još treba nešto da uradi da se „nađe rješenje“? Iz ovog udruženja nedvosmisleno zapažaju da je jedino pravo rješenje uvođenje školskih ormarića.
„Svake godine ista priča, ukazivanje roditelja, njihovi apeli da se to riješi valjda bi trebalo nekoga da zainteresuju. Pa uz to i apeli ljekara. A rješenje ne moramo ni da izmišljamo, cijeli svijet ga primjenjuje od ko zna kada, samo mi mislimo da nema potrebe za tim“, kazala je predstavnica Udruženja Lepa Žunjić.
Ona navodi da su se prije par godina obraćali Ministarstvu prosvjete sa inicijativom da se uvedu ormarići, i da im je tada objašnjeno da škole mogu da se obrate Ministarstvu za novac kojim bi platili kupovinu ili izradu ormarića, ali su istovremeno, kako je precizirala, iz škola tvrdili da za tu opciju ne znaju.
„U dijelu škola objašnjavaju da zbog prevelikog broja učenika nemaju prostornih kapaciteta za ormare u kojima bi djeca ostavljala knjige, dio njih tvrdi da za to nemaju novca, neke kažu da su roditelji protiv toga jer žele da isprate šta djeca rade u školi, a to neće moći ako ne vrate knjige. Još jedno od objašnjenja je da naša djeca, u skladu sa načinom rada koji postoji u školama, moraju da nose knjige i sveske sa sobom jer ih kod kuće čeka još posla u vezi školskih obaveza.... i tako. Obrazloženje za obrazloženjem“, kazala je Žunjić.
Ona navodi da roditelji sa kojima Udruženje sarađuje gotovo bez izuzetka primjećuju da su školske torbe njihove djece preteške i da se to u perspektivi mora rješavati. Napominje da škole imaju mehanizme da provjere stavove roditelja o tome, a onda da pojedinačno djeluju.
„Svaka škola može, za početak, da ispita mišljenje „svojih“ roditelja i od Ministarstva, ako većina bude za to, zatraži novac. Pitanje je samo šta su prioriteti i šta bi trebalo da budu“, navela je Žunjić.
Opširnije u Pobjedi.
