Ističe da razgovarati o tome „ne bi bio problem da su stvarno u pitanju dvije crkve“, ali da „to što neka vjerska organizacija, koja stiče pravni subjektivitet kod države, sebe naziva crkvom ne znači da je pravoslavna crkva“.
„Postojali su slučajevi izmire-nja kada su u pitanju raskoli u kanonskoj crkvi i kada u odvojenom dijelu postoji nekadašnja kanonska jerarhija. U Crnoj Gori to nije slučaj i zato ta ideja nije ostvariva na način koji je saopšten“, kazao je Džomić.
POBJEDA: Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović ponudio je svojevrsnu platformu za rješavanje crkvenog pit-nja u našoj zemlji - formiranje pravoslavne crkve Crne Gore. Smatra da bi crkva bez nacionalnog predznaka stavila tačku na podijeljenost pravoslavnih vjernika. Kako gledate na tu inicijativu?
DŽOMIĆ: Ne bih mogao da se složim sa konstatacijom da je u pitanju platforma, jer je platforma po svemu različita od jedne javno saopštene ideje ili stava. Sasvim logično, nije u pitanju ni svojevrsna platforma. Po mom mišljenju i doživljaju, predsjednik Đukanović je iznio lični i partijski stav, a to je daleko od platforme. Taj stav ni u programu DPS-a, ako se dobro sjećam, nije obrazlagan, niti je saopšteno kako se to ima izvesti. Dakle, taj stav nije nov i više puta je do sada plasiran u javnost.
Ozbiljnoj platformi o nekom važnom pitanju prethode iscrpne analize i argumentovan dijalog, a toga u ovom slučaju, barem kada su u pitanju pravoslavna Mitropolija crnogorsko-primorska i eparhije SPC u Crnoj Gori, nije bilo. Odgovorno tvrdim da nikada nije razgovarano na tu temu u našoj crkvi, niti je takav dijalog otvaran od predstavnika državne vlasti. Svako ima pravo na svoj stav o nekom pitanju, pa i predsjednik Đukanović. Sigurno je da njegova javna funkcija takvom stavu daje dodatnu težinu i zato izaziva pažnju šire javnosti. Prije svega, moram da istaknem da činjenice, svima poznate, jasno govore da kanonskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori pripada apsolutna većina pravoslavnih vjernika i to je neupitno. Broj građana koji pripadaju organizaciji koja sebe, bez ikakvog kanonskog pokrića i uporišta, naziva CPC je neuporediv u tom pogledu. Treba imati u vidu da Crna Gora nije jedina država u kojoj postoje kanonska pravoslavna crkva i druge organizacije koje same sebe smatraju za crkvu. Ideja ujedinjavanja ili objedinjavanja, kako je nazvana, i to sa najvažnije političke i državne adrese, nigdje u pravoslavnom svijetu nije realizovana.
Postojali su slučajevi izmirenja kada su u pitanju raskoli u kanonskoj crkvi i kada u odvojenom dijelu postoji nekadašnja kanonska jerarhija. U Crnoj Gori to nije slučaj i zato ta ideja nije ostvariva na način koji je saopšten. U Ukrajini je postojao raskol, a problem uopšte nije riješen formiranjem Pravoslavne crkve Ukrajine. Naprotiv, problem je uvećan, jer nije rješavan dijalogom uz sagledavanje svih kanonskih i eklisioloških aspekata.
Osim toga, sekularnoj državi ne pripada ta nadležnost. Ona je dužna da svakome garantuje i štiti pravo na slobodu vjeroispovijesti, ali i da poštuje autonomno pravo crkve i vjerskih zajednica. Državnu vlast na to obavezuje i ustavno načelo odvojenosti crkava i vjerskih zajednica od države koje istovremeno znači i odvojenost države od crkava i vjerskih zajednica. Državnici i političari treba da doprinose atmosferi tolerancije različitosti i da unapređuju slobodu vjere uz poštovanje svojih ustavnih nadležnosti.
POBJEDA: Poglavari dvije pravoslavne crkve u našoj zemlji - Crnogorske pravoslavne crkve, koja je obnovljena 1993. godine i Srpske pravoslavne crkve, u razgovoru za Pobjedu kategorično su odbacili ovu ideju kao neprihvatljivu. Zašto je to, prema Vašem mišljenju, njima neprihvatljivo?
DŽOMIĆ: Organizacija pod nazivom CPC nije obnovljena, jer pod tim nazivom nije ni postojala u nezavisnoj Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori. Organizacija koju pominjete je, da citiram uvjerenje Centra bezbjednosti Cetinje od 17. januara 2000. godine, osnovana od strane građana kao novoformirana vjerska zajednica. Osim toga, ne postoji poglavar SPC u Crnoj Gori, jer je mitropolit g. Amfilohije najstariji po činu, dostojanstvu i časti među episkopima u Crnoj Gori. Stavove g. Dedeića ne bih komentarisao, a mitropolit g. Amfilohije je vrlo precizno iznio stav i u tom pogledu nemam ništa da dodam ili oduzmem.
Opširnije u Pobjedi.
