Ella je rođena u Liježu, u Belgiji, gdje je završila osnovnu i srednju školu na engleskom jeziku u Liježu, kao i osnovnu i srednju muzičku školu na odsjeku za teoriju muzike i violinu. Takođe, završila je i prvu godinu studija violine na Konzervatorijumu u Liježu, a student je i druge godine na Fakultetu za turizam Univerziteta u Liježu. Ella je studirala i dvije godine na odsjeku za klavir, a paralelno je pohađala privatne časove tenisa kojim se bavila dvanaest godina. Svirala je u bendu “Dholes” i ujedno bila i prateći vokal.
U razgovoru za Montenegro magazin, Ella ističe da voli muziku, filmove, putovanja i sport. Govori engleski, francuski, crnogorski jezik, a uči španski i italijanski.
Za Festival „Dijaspora pjeva svojoj Crnoj Gori“ , kako kaže naša sagovornica, saznala je preko porodičnog prijatelja Gorana Vratnice, predsjednika Udruženja crnogorsko-belgijskog prijateljstva „Montenegro“. Publici koja se tog dana okupila u Podgoricu, prestavila se pjesmom “Zapjevala sojka ptica”, koju je, dodaje, naučila od svoje majke.
– Predstavila sam se izvornom pjesmom “Zapjevala sojka ptica”. Ovo je pjesma koju mi je majka često pjevala, a ona je istu čula od svoje majke… Nekako je to naša fetiš pjesma – kazala je Ella dodajući da je muzika njena strast još od ranog djetinjstva.
Sagovornica Mne magazina ističe da, iako voli i poštuje Belgiju u kojoj je rođena, Crnu Goru doživljava kao svoju domovinu, i veoma je ponosna na svoje porijeklo.
– Crna Gora je moja ljubav i doživljavam je kao svoju domovinu. Jako sam ponosna na svoje porijeklo i trudim se da moj život bude ispunjen univerzalnim i trajnim vrijednostima – iskrena je Ella.
Ona dodaje da je zahvaljujući roditeljima, ljubav prema Crnoj Gori njegovana još od najranijeg djetinjstva kroz učenje jezika i posjete rodbini koja živi na ovim prostorima.
-Ja sam rođena u Liježu, u Belgiji, a porodica Gvozdenović potiče iz mjesta Gluhi Do, iz Crmnice. Moj prađed je došao u Belgiju još davne 1920. godine. Ja sam treća generacija Gvozdenovića rođena u Belgiji. Moj pokojni đed Milo Gvozdenović je rođen u mjestu Seraing pored Liježa, a baka Sonja Salamun-Gvozdenović je došla u Belgiju sa tri godine. Rođena je u mjestu Tisno pored Šibenika. Moja majka je porijeklom iz Bosne i Hercegovine i rođena je u Sarajevu. Zahvaljujući mojim roditeljima, ljubav prema Crnoj Gori i mojim korijenima je njegovana još od najranijeg djetinjstva kroz učenje jezika i posjete rodbini koja živi u Crnoj Gori, Bosni i Hrvatskoj – kaže Ella.
Sa odrastanjem je i sama proširila interesovanja za Crnu Goru i Crmnicu, za njenu istoriju i kulturno nasljeđe. Ipak, kao neko ko voli muziku, najviše pažnje je, kako ističe, posvetila crnogorskom muzičkom nasljeđu.
Ella ističe da rado provodi odmor sa rodbinom i prijateljima u Baru, da voli klimu, sunce i plaže u Crnoj Gori, ali i crnogorsku kulturu srdačnost, toplinu.
– Rado provodim odmor sa rodbinom i prijateljima u Crnoj Gori, u Baru. Mnogo volim susrete i druženja sa njima, njihov mentalitet, srdačnost, toplinu, kulturu… Prirodne ljepote, klima, sunce i plaže u Crnoj Gori samo dopunjuju ugodan boravak sa ljudima kojima sam okružena – kaže Ella.
Ona i njena porodica su, ističe naša sagovornica, izuzetno zainteresovani i za aktivnosti Udruženja crnogorsko-belgijskog prijateljstva „Montenegro“, pa su tako prošle godine učestvovali u muzičkom dijelu programa povodom promocije i prezentacije Crne Gore u Kraljevini Belgiji. Tom prilikom organizovana je i izložba slika i fotografija, prezentacija izvornog melosa iz Crne Gore, turizama, crnogorske kuhinje…
Pored mnogobrojnih obaveza i namjere da nastavi kao solo pjevačica sa novim bendom u Liježu, Ella navodi, da ima u planu i prikupljanje materijala za solo pjevanje etno melosa, kako iz Crne Gore, tako i sa cijelog Balkana, sa ciljem promocije istog izvan granica svoje domovine.
-Crnu Goru doživaljavam kao domovinu bez obzira što nemam crnogorsko državljanstvo. A tako bih željela da imam crnogorski pasoš koji bi samo bio administrativna potvrda da sam Crnogorka, jer ja to i jesam istinski! Ali ko zna… Možda se moja želja ispuni jednog dana, ili moj život vežem za Crnu Goru – zaključuje naša sagovornica.
