Austrija se mučila isto kao i mi sa implementacijom ovog zakona. Od 2009. godine je krenuo zakon o zabrani konzumacije duvanskih proizvoda u restoranima i kafićima. Tada je navedeno da se lokali veći od 50 metara kvadratnih moraju deklarisati kao pušački ili nepušački, ili da ugrade posebne pušačke sobe, dok oni koji imanju manju kvadraturu od navedene moraju samo istaći deklaraciju. Od decembra 2017. nakon što se vlada promijenila uveden je striktan zakon koji u potpunosti zabranjuje konzumaciju duvanskih proizvoda ali se godinu dana kasnije zakon povukao i vratio na staro. Prošlog mjeseca, nakon nove promjene u rukovodstvu, ponovo je usvojen zakon koji u potpunosti zabranjuje konzumaciju duvanskih proizvoda a stupiće na snagu od 1. novembra tekuće godine.
U Francuskoj i Holandiji je pušenje striktno zabranjeno, dok u Njemačkoj zavisi u kojem gradu živite - oko 40 odsto njemačke populacije živi u gradovima u kojima je striktno zabranjeno pušenje, dok u ostalim gradovima je kafićima dozvoljeno da imaju zasebnu prostoriju ili da budu manji od 75 metara kvadratnih.
Belgijanci su od 2007. uveli ovaj zakon ali je zabranjeno bilo jedino u restoranima, dok su lokali i mjesta sa brzom hranom imali dozvolu za pušenje. Tri godine kasnije nakon velike diskusije zakon je malo pooštren i zabranjeno je pušenje na svim mjestima u kojima se služi bilo kakav vid hrane. Od 15. marta 2011. belgijski Konstitucioni sud je presudio da je napravljena diskriminacija i nepravedna konkurencija među lokalima, kazinima i restoranima, te je od jula 2011. pušenje svuda zabranjeno. Ipak, u mnogim belgijskim gradovima se ovaj zakon i dan danas ne primjenjuje.
Bugarska ovaj zakon sprovodi bez izuzetka još od 2012. godine, dok se Češka mučila godinama, da bi 2011. godine 115,000 ljudi potpisalo peticiju da se zabrani konzumacija duvanskih proizvoda zbog visoke stope oboljelih od kancera. 2016. zakon je zvanično usvojen i pušenje je zabranjeno u svim restoranima i kafićima.
U Danskoj je pušenje dozvoljeno jedino u lokalima koji su manji od 40 metara kvadratnih. Takođe, pušenje je zabranjeno i na mnogim javnim mjestima poput željezničke stanice, ali se slabo sprovodi, pa na tim mjestima često pušači konzumiraju cigarete. U Finskoj je ovaj zakon sproveden još od 2007. godine ali je imao dosta izuzetaka, među kojima je i željeznički prevoz. Danas, u Finskoj je zakon identičan kao kod nas, pušenje je dozvoljeno jedino u ograđenim prostorijama u kojima se ne smije služiti hrana i piće.
Grčki zakon strogo zabranjuje pušenje ali je sprovođenje istog na katastrofalnom nivou, te će vam domaćini lokala i restorana često donijeti pepeljaru i kazati vam da možete zapaliti cigaretu.
Mađarska je zakon uvela 2010. godine. Od jula 2013. godine država je smanjila broj prodajnih mjesta duvana sa 42.000 na 5.300. U martu 2017. godine Mađarska je bila jedna od sedam zemalja EU unije koja je zabranila pušenje na svim javnim mjestima.
Italija strogo zabranjuje konzumaciju duvanskih proizvoda, u Litvaniji je dozvoljeno u specijalnim klubovima gdje je dozvoljena konzumacija duvana i nargile dok je Luksemburg sproveo referendum na kojem je čak 80 odsto građana glasalo protiv uvođena zakona o zabrani konzumacije cigareta.
Norvežani vjerovatno imaju najstrožije zakone. Kod njih je reklamiranje duvanskih proizvoda zabranjeno još od 1975. Pušenje su zabranili 2004. godine a osim javnih mjesta zabranjeno je i napolju u blizini ulaza. Od jula 2017. godine zabranjene su čak i elektronske cigarete.
Poljaci dozvoljavaju pušenje u većim restoranima ali pušačke zone moraju imati adekvatnu ventilaciju, Portugalci takođe mogu imati fizički pregrađene prostorije, u Rumuniji je pušenje zabranjeno od 2016.
Švedska i Švajcarska sprovode zakon sličan onom koji smo mi usvojili, dok je u Rusiji, Ukraini i Španiji u potpunosti zabranjena konzumacija duvanskih proizvoda na javnim mjestima.
