O Crnoj Gori slušala je u pričama Marije Gabrijela od Savoje, unuke italijanske kraljice Jelene Savojske, kćerke posljednjeg kralja Italije Umberta II Savojskog:
Zajedno smo odrastale. Sa njom sam dijelila sve što donosi rano djevojaštvo. Bila je moja sestra. Nijesmo u krvnom srodstvu, ali je naš odnos snažan, kao da to jesmo. Toliko godina je prošlo od tih dana kada smo Crnu Goru pominjali. Onda sam upoznala gospodina Zorana Đurkovića. Kazao je: „Dođi“. I ja sam došla – kaže Lisa Sotilis.
Sresti grčku slikarku, skulptorku i dizajnerku unikatnog nakita Lisu Solitis znači sresti se licem u lice sa živom svjedokinjom najznačajnijih dana u istoriji likovnih umjetnosti 20. vijeka. Rođena je u porodici kojoj Grčka duguje svoju nezavisnost. Školovana je na elitnim školama u Italiji. Salvador Dali je njene slike poklanjao svojoj Gali. Njen dom je bio druga kuća Rudolfa Nurejeva. Endi Vorhol je ubjeđivao da zajedno rade unikatni nakit za tržište Japana. De Kiriko je izabrao za svoju prvu i jedinu asistentkinju. Dizajnirala je čuvene satove juvelirnica Kartije. U Crnoj Gori planira osnivanje humanitarnog fonda.
Persefona - Metamorfoza, Lisa SotilisPOBJEDA: Imate bogata iskustva i život Vam je pružio priliku da vidite mnogo zemalja. U tom obilju postoji li nešto po čemu Vam se Crna Gora učinila posebnom?
SOLITIS: Sviđa mi se crnogorski mentalitet. Ljudi su iskreni. Crna Gora je lijepa zemlja. Svaki njen kutak ima nekakav specifičan razmjer prirodnih elemenata. Svaka stopa zemlje i mora tu ima svoj značaj. Ipak, lijepih ljudi i predjela možete naći i negdje drugo. Svi imaju i svoju istoriju i svoje junake. Meni mnogo znače sitnice. Ono što je ovdje posebno je odnos ljudi prema životinjama. Svi ovdje vole pse i mačke. Psi koji žive na ulicama veseli su i ljupki. I mačke na ulicama starih gradova uz more lijep su prizor. Kada sam prošli put bila u Crnoj Gori poželjela sam da, kako vi ovdje kažete, udomim jednog psa. Obišla sam centar u kom brinu o njima ovdje u Podgorici. Izabrala sam. Obezbijedila sam svu dokumentaciju. Bez problema sam sa psom prelazila granice u regionu. Problem je iskrsao kada smo namjeravali da otputujemo za Italiju. Posada u avionu nije htjela da prihvati psa. To nas nije obeshrabrilo. Putovali smo automobilom. Trajalo je duže nego što smo planirali, ali bilo je to lijepo putovanje. Danas taj pas, Napoleona, živi u mom domu u Milanu. Živi kao kraljica (smijeh).
POBJEDA: Kada govore ili pišu o Vama konstatuju da pripadate kosmopolitskom dijelu grčke buržoazije i djelima i životom baštinite duhovno nasljeđe Grka umjetnika, intelektualaca, brodovlasnika, preduzetnika, koji su vjekovima aktivni na svjetskoj sceni. Da li predstavljati takvu Grčku u svijetu, uz sve prednosti, ima i specifičnu težinu koja može komplikovati život?
SOTILIS: Gdje god u svijetu bili, bez obzira da li su u pitanju radnici koji jedva da su pismeni ili najumnije glave koje je ta zemlja dala, Grci su uvijek Grci – iskreni prijatelji, predusretljivi, dobronamjerni ljudi. Grk je uvijek plod svoje zemlje. Ta zemlja je čovječanstvu darovala vrijednosti koje su utemeljene u civilizacijske vrijednosti. Filozofija, umjetnost, tehnologija... Sve je to plod grčkog duha.
Koliko je samo umjetničkog blaga Grčke van njenih granica? Koliko je ljepote u muzejima širom svijeta koja je djelo nekog Grka? Sve je to vlasništvo cijeloga svijeta. Sve to dijele svi ljudi. Dostupna je pod istim uslovima i beskućnicima koji mogu izdvojiti desetak dolara za posjetu muzeju i milijarderima. To su pokloni koje su naši preci učinili cijelom svijetu. Nijednu drahmu Grci nijesu tražili zauzvrat. Svijet to uvažava i to je za svakog Grka olakšavajuća okolnost kada izgrađuje sebe u tom svijetu.
Ugodno je biti na dobrom glasu. Grci to jesu. Život ti se neće iskomplikovati zato što si Grk. Može te život povrijediti zato što živjeti znači rješavati i komplikovane zadatke. Najmanja je mogućnost da pogriješiš i iskomplikuješ sebi život ako ih rješavaš konsultujući se sa Grkom u sebi (smijeh). Dugujemo to Grčkoj i čitavom svijetu.
Adonis Adam i Eva
POBJEDA: To podrazumijeva nesebičnost. S njom u vezi je i jedan grčki pojam - filantropija...
SOTILIS: I zbog toga sam ovdje u Crnoj Gori. Moj đed, Napoleonas Sotilis, nazvan Nepobjedivi, komandovao je grčkom vojskom koja je oslobodila od Turaka grad Seres. Cijela porodica uradila je sve što je mogla za nezavisnost Grčke. Njegova žena, moja baba, poklonila je gradu koji je porušen cijelu bolnicu. I moj otac je činio djela za opšte dobro.
U SAD postoji jedan filantropski fond koji funkcioniše jednostavno. Doniraju ljudi koji mogu pokloniti samo jedan dolar i milijarderi koji za druge ljude izdvajaju milione. Ja sam ustupila svoja djela. Sav prihod ide u humanitarne svrhe. To se dogodilo nedavno i tako sam došla na ideju da sličnu stvar uradim u Crnoj Gori.
Ovdje bi bilo sjedište a novac bi bio distribuiran ljudima kojima je pomoć potrebna u Grčkoj i Crnoj Gori. Podržali su me gospoda Zoran Đurković i Draško Milić iz Centra za saradnju i prijateljstvo Crne Gore i Grčke. Za početak, da bi ovdašnja javnost saznala nešto o meni, organizovaćemo izložbu slika, crteža, skulptura i nakita s mojim potpisom. Potom bih u Crnoj Gori imala svjetsku premijeru novog ciklusa skulptura i slika. Izložbu bi pratila aukcija na kojoj, uz moje kolekcionare iz cijelog svijeta, mogu učestvovati i svi zainteresovani ljudi koji žive u Crnoj Gori.
Prihod bi išao u naš humanitarni fond. Na kraju, planiram jedan duži boravak ovdje. Od izabranog crnogorskog materijala, drveta i kamena realizovaću skulpture koje bi bile znak mog prisustva u Crnoj Gori. Znak razmjene energije s ovom čudesnom zemljom i njenim ljudima.
Doći će novi veliki ljudi
POBJEDA: Sedamdesete godine prošlog vijeka protekle su u znaku eksplozija kreativnosti i pozitivne energije. Što Vam, kada to doba uporedite sa današnjim, najviše nedostaje?
SOTILIS: Fali mi kiseonik. Postoje određene zakonitosti. Tri decenije 20. vijeka – šezdesete, sedamdesete i osamdesete – bile su dar od Boga čovječanstvu. Svijet je danas u slobodnom padu. Domišljatost je važna. Genijalnost se marginalizuje. Ja ne pristajem da sa takvim svijetom idem naniže. Gledam to s ljepše strane. Pozitivno razmišljam. Kada svijet koji se survava u ponor stigne do krajnje tačke započeće novi ciklus. Doći će novi veliki ljudi i sa sobom donijeti novu veliku umjetnost. Vjerujte!
POBJEDA: Čuveni su Vaši juvelirski radovi. Kako ste počeli da kreirate nakit?
SOTILIS: Za ličnu upotrebu i lične potrebe.
POBJEDA: To su djela koja, po definiciji, imaju status primijenjene umjetnosti. Imaju li za Vas lično, tretman ravan Vašim skulpturama i slikama?
SOTILIS: Jednako su reprezentativna djela. Nakit dizajniram iz potrebe da materijalizujem neke forme koje dugo „nosim u glavi“. Vizuelizacija. Imam snažnu i jasnu vizuelnu predstavu svih elemenata. Zatim slijedi postupak izrade, sastavljanja i prilagođavanja osobi koja će nakit nositi. Nastojim da uspostavim „dijalog“ između ljudskog tijela i nakita.
POBJEDA: Na kraju, uočava se to kada posmatramo neke stare fotografije, postoji utisak da je tijelo sastavni dio nakita...
SOTILIS: Izgleda kao dolazi iz prirode. Poput ljudskog postojanja. Umjetnik posreduje.
POBJEDA: Kreirate i nakit velik do te mjere da ljudsko tijelo odijeva u cjelosti. Fleksibilan je i prati kretanje tijela. Kako postižete taj efekt?
SOTILIS: Ništa ne treba da ostane nepokretno. Sve se razvija i ima svoj tok. Nakit prati pokrete tijela i kreće se po tijelu. Tako započinje igra svjetla i sjena koja prati ritam toka svijesti i životnog ciklusa.
Lisa Sotilis s unikatnim nakitom iz svoje kolekcije Rudolf Nurejev, Lisa Sotilis
POBJEDA: Svojevremeno, taj nakit fascinirao je Salvadora Dalija. Da li je tačno da je on imao ideju da zajednički kreirate nakit?
SOTILIS: Tačno je.
POBJEDA: Zašto taj plan nije ostvaren?
SOTILIS: Bila sam mlada. Kretala sam se u društvu najznačajnijih umjetnika koje je svijet tih dana imao. Dobro raspoložena, nasmijana. Svi su me voljeli.
POBJEDA: A on?
SOTILIS: On je bio samo Salvador Dali... (smijeh).
POBJEDA: U Vašem životu on zauzima važno mjesto. Ako se ne varam, on je Vaš prvi kolekcionar?
SOTILIS: Da. Od 1965. godine pripadam grupi umjetnika koje je slavni Aleksandar Iolas odabrao da izlažu u Ženevi, Parizu, Rimu, Madridu, Njujorku, Los Anđelesu... Na red je došao Njujork. Negdje popodne, s Iolasom sam pošla do galerije. Na ulaznim vratima sudarili smo se s Dalijem. Bio je bijesan. Imao je neku zbrku u glavi i došao je tu s namjerom da pogleda izložbu Pabla Pikasa. Naljutilo ga je što nije tu zatekao to što je htio da vidi. Iolas ga je stišavao. Predstavio je me i pozvao ga da pogleda. Pristao je. Insistirao je da sam obiđe postavku. Pažljivo je razgledao. Pred jednim radom počeo je da suče vrhove brkove. Izvadio je monokl i osmatrao detalje. Kazao je: „Intrrrrresant“. Riječ sa najdužim r koje sam čula u životu (smijeh). Kupio je. Potom i još jedan. Kazao je: „Imam za Vas jedan poklon. Predaću Vam ga kod mene doma“. Tako sam dobila od njega crtež koji je uradio za mene.
POBJEDA: Što Vam je u njegovom domu posebno privuklo pažnju?
SOTILIS: Njegova Gala. Zatekli smo je na ogromnom divanu pod nekim difuznim svjetlom. Salvador joj je prišao. Kazao je: „Imam za tebe darove“. Onda sam je ugledala. Lice i dekolte su joj bili prekriveni odrescima goveđeg bifteka. Sklonila je jedan komad s očiju. Osmotrila je moje radove, uz jedno - hvala, dragi moj - i potom sklopila kapke i prekrila ih govedinom.
Lisa Sotilis, Klaudija KardinalePOBJEDA: U krugu Vaših prijatelja, uz mnoge krunisane glave, umjetnike i industrijske magnate, bio je i slavni baletan Rudolf Nurejev.
SOTILIS: On je bio nešto posebno. Moju majku smatrao je i svojom. Kod nas kući dolazio je poslije nastupa. U svom poslu - surovi profesionalac koji ne štedi ni sebe ni druge. U prijateljstvu – beskrajno pouzdan i diskretan. Umio je da nas ludo zabavlja. Sa njim u društvu nikada se nijeste mogli osjećati nelagodno ili kao višak. Jednom je maskiran u Salomu za cijeli naš kvart napravio nezaboravan spektakl. On je bio moj tigar. Kad god bih malaksala bio je tu da mi da novu snagu. Neponovljiv.
Đorđo de Kiriko, Lisa Sotilis, IolasPOBJEDA: Kada to kaže neko ko se nagledao ljudi i gradova nema razloga da se to osporava. Vi ste bili i asistentkinja legendarnog Đorđa de Kirika. Jedina koju je prihvatio. Kakav je on bio?
SOTILIS: O njegovoj umjetnosti nema svrhe da govorimo. O njoj svi sve znaju. Malo njih zna da je bio beskrajno duhovit čovjek. Njegovao je nekakav samo njemu svojstven humor. Englezi važe za narod koji ima šale i dosjetke razumljive samo njima. De Kiriko je sam za sebe imao sličan asocijativni sistem. Recimo, ako bi ga neko, razgledajući njegove radove, pitao: „Gospodine, volite li Vi konje“, odgovorio bi: „Ne. Konje slikam. Volim malu magarad“.
POBJEDA: Postoji li nešto zajedničko svim tim velikim ljudima?
SOTILIS: Ne mogu se takve ličnosti uopštavati. U svemiru svaka zvijezda stoji za sebe. Tako stoje i oni među ljudima. Samo jedno im je zajedničko. Kao što svaka zvijezda ima svoj sjaj, svi oni su bili velika djeca s uvijek dovoljno vremena za trenutke koje bi posvetili samo sebi.
Ne mjerite vrijeme mjerom koristi
POBJEDA: Imate li neku poruku koja bi mladim ljudima mogla biti pribježište i vodilja?
SOTILIS: Raskinite ugovor s vašim internet provajderom ili koristite web samo za poslovnu komunikaciju. Čitajte knjige. Maštajte. Nemojte samo da slušate što drugi govori. Naučite da govorite. Gledajte se oči u oči. Dodirujte se. Putujte. Nemojte da sjedite na klupama ili za stolovima, nijemi i zagledani u ekrane mobitela. Takvi kakvi jeste svi zurite u isti grob. Da su nama, kada smo ja i moji prijatelji bili mladi, bili dostupni svi ti aerodromi i letovi koje danas za sitan novac, ljudi, imate na raspolaganju, mi bi so koju smo na koži u zoru skupljali prepuštajući se talasima Jonskog mora ispirali poslijepodne u vodama rijeka na dalekom sjeveru. Putujte! Slijedite svoje snove. Ne strahujte od svijeta. Koračajte. Ne mjerite vrijeme mjerom koristi. Mogućnosti humanijeg svijeta nadohvat su vam ruke! Ono što je na putu jednom će doći k svom cilju.
Vlatko SIMUNOVIĆ
Poema o Sapfo
