Centar visok 210 santimetara, Zećanin iz Mojanovića, tada je bio već tri godine standardan reprezentativac. Nastup na Svjetskom prvenstvu bio je kruna karijere, igrača koji se proslavio u dresu OKK Beograd, potom nastupao za Fenerbahče i Budućnost jednu sezonu pred kraj karijere.
Na šampionat u gradu San Huan Jugoslavija je stigla sa novim selektorom, Mirkom Novoselom. Dotadašnji pomoćnik Ranka Žeravice je već po ustaljenoj praksi podmladio sastav, promovisao nove zvijezde: Dragana Kićanovića i Dražena Dalipagića iz Partizana, Željka Jerkova iz Jugoplastike i Zorana Slavnića iz Crvene zvezde.
U Portoriku su nastupili igrači koji su prethodno osvojili Evropsko prvenstvo u Barseloni: Tvrdić, Kićanović, Jelovac, Knežević, Jerkov, Slavnić, Cosic, Šolman, Plećaš, Dalipagić i Marović. Povratnik Kapičić zamijenio je Ivkovića, a kao 13. igrač, da gleda i uči, na šampionat je išao mladi Mirza Delibašić.
Na kraju su čak tri selekcije imale isti učinak 9-1. Jugoslavija je osvojila srebro, iako je pobijedila šampiona Sovjetski Savez 82:79 (19 poena Kićanovića, 15 Ćosića, 13 Slavnića). Kako je šampionat odmicao, na startu ubjedljiva selekcija djelovala je sve umornije, pa je za pobjedu nad Kanadom 102:99 bio potreban produžetak (34 poena Kićanovića).
Ipak, skup je bio poraz od Amerikanaca u pretposljednjem kolu 91:88 - iako je Jugoslavija vodila na poluvremenu 50:41. Luter Barden tog dana je za SAD upisao 27 poena.
Sovjetima je u posljednjem kolu bio potreban trijumf od četiri poena razlike nad Amerikancima, a lako su ga premašili - 105:94. Meč karijere odigrao je Aleksandar Saljnikov sa 38 poena. Amerikanac Džon Lukas izabran je za najboljeg igrača prvenstva, a u petorci šampionata bili su i Dragan Kićanović, Sovjeti Saljnikov i Aleksandar Belov, kao i Vejn Brabender iz Španije. Meksikanac Arturo Gerero bio je najbolji strijelac prvenstva sa 27 poena po meču.
Portoriko je za ovaj šampionat imao tri vrhunske dvorane, kapaciteta makar osam hiljada mjesta. Ključni mečevi igrani su u dvorani ,,Roberto Klemente koliseum“, pred 12 hiljada gledalaca. Nastupilo je 14 reprezentacija, a Portoriko kao domaćin i Jugoslavija kao aktuelni šampion imali su pravo nastupa od finalne runde.
I dalje se igralo po ,,ligaškom“ sistemu - a dramatična završnica i činjenica da su tri selekcije imale isti učinak na vrhu je bila razlog odluke da se već od narednog Mundobasketa pređe na sistem odigravanja finalne utakmice.
