Festival će, u 19:30 sati, na Crnom jezeru otvoriti nastup crnogorskih gitarista Srđana Bulatovića i Darka Nikčevića - dua poznatog ne samo domaćoj nego i svjetskoj javnosti. Umjetnici koji su u biografiju upisali koncerte u čuvenoj svjetskoj dvorani Karnegi holu u Njujorku i saradnju s renomiranom izdavačkom kućom „Naksos“ predstaviće se kompozicijama koje čine ono najbolje iz njihovog višegodišnjeg autorskog rada. Pored toga, publika WBA biće u prilici da prva javno sluša i nekoliko njihovih novih kompozicija. Wild Beauty Art potpisuje umjetničko-producentska ekipa KotorArta, a do kraja festivala, na različitim lokacijama, publika će moći da čuje i muziku sastava Mockingbirds i Gypsy Jazz Trio, te nastup vodećeg džez sastava iz Mađarske pod imenom Novi kvartet Balaža Bađija i klavirski resital Kemala Gekića.
POBJEDA: S obzirom na to da ste nastupali širom Crne Gore, po čemu biste mjesta koja je festival WBA izabrao za nastupe, poput Crnog jezera, izdvojili kao drugačija?
BULATOVIĆ: Još prije dvadesetak godina imali smo želju da u ljetnjim mjesecima sviramo koncerte na otvorenim prostorima, trgovima i mjestima neobičnim i prijatnim za publiku i izvođače. Inspirisani našim koncertom na jednom festivalu u Italiji, koji je bio na otvorenom, poželjeli smo da sličan koncert priredimo crnogorskoj publici na našim trgovima. Tada smo bili neshvaćeni od strane organizatora, ali srećom ubrzo je koncept ljetnjih festivala kod nas počeo da se mijenja i prilagođava otvorenim prostorima. Što se tiče sjevera i konkretno Žabljaka, odavno postoji naša ideja i želja za koncertom na Crnom jezeru. Kada su me pozvali organizatori festivala Wild Beauty Art i ponudili koncert na biseru crnogorskog planinskog turizma, bio sam presrećan.
POBJEDA: Kakva su Vaša očekivanja od koncerta?
BULATOVIĆ: Nestrpljiv sam da vidim kako će izgledati scena na obali Crnog jezera, kako će se naša muzika uklopiti u ambijent i kako će ljudi reagovati. Ono što zasigurno znam, uživaću u čarima planine, idealnoj klimi za odmor i izvođenje koncerta, mirisima borove šume, preplitanju prirodnih ljepota i umjetnosti.
POBJEDA: Posljednji album objavili ste prošle godine pod nazivom „The Sea“. Na koji način je more inspiracija u numerama s tog albuma? Da li je more ta druga krajnost u polaritetu ljepota Crne Gore – između Durmitora i Boke, recimo?
BULATOVIĆ: Crna Gora ima mnogo toga na malom prostoru. U bilo kom pravcu da krenete vidjećete njene različitosti i oduševiti se njenim prirodnim ljepotama. Kako je priroda raznolika, tako su mjesta, ljudi, običaji a ujedno i kultura specifični. Sve to prati i muzika. I ona se razlikuje od mora do planina. U svakom dijelu Crne Gore muzika i način njenog izvođenja su drugačiji. U našim djelima je jako prisutan meditaranski duh inspirisan morem. Te kompozicije dominiraju na CD-u „The Sea“. Mediteran je širok pojam, a kao što smo dio njega, tako smo i dio Balkana. Upravo se tu prepoznaje druga krajnost, kroz kompozicije koje su drugačijeg duha, sa specifičnim „nepravilnim“ ritmovima i melosom karakterističnim za sjever i planinski dio Crne Gore.
POBJEDA: Kada je riječ o repertoaru, šta je to što publika festvala WBA može da očekuje? Hoćete li izvoditi kompozicije s posljednjeg albuma ili i s prethodnih?
BULATOVIĆ: Pažljivo smo se pripremali i birali kompozicije za koncert na Žabljaku. Želimo da one korespondiraju s ambijentom u kome će se izvesti. Prvo smo razmišljali o tome da to budu potpuno nova djela koja smo nedavno napisali i snimili, ali smo se na kraju odlučili da budu naše najuspješnije kompozicije koje publika voli da sluša. Najveći dio programa zauzimaju kompozicije inspirisane sjeverom Crne Gore, ali izvešćemo i nekoliko djela inspirisanih centralnim dijelom naše države. Premijerno ćemo na koncertu izvesti i dvije nove kompozicije koje su tek napisane i snimljene
POBJEDA: Gitara je u obrazovni sistem Crne Gore ušla prilično kasno. Vi ste zaslužni za pokretanje prve klase gitare u zemlji. Kakvo je danas stanje, dvadeset pet godina nakon osnivanja prvog odsjeka gitare, u Muzičkoj školi „Vasa Pavić“ u Podgorici?
BULATOVIĆ: To je bilo drugačije vrijeme. Nijesu postojale savremene tehnologije koje pomažu, ali i odmažu kada je muzika u pitanju. Muzikom i instrumentom bavili su se najčešće posvećenici i zaljubljenici. Bilo ih je manje, nije im bilo sve dostupno kao što je danas, ali je postojala veća želja za napretkom i stalnim dokazivanjem. Muzikom su se bavili prije svega iz ljubavi, a onda zbog materijalne strane. Danas je sve drugačije. Sve je dostupno - snimci, note, izvođači, škole, ali je nakako manje žara i ljubavi prema instrumentu nego ranije. Naravno, postoje izuzeci. Za 25 godina izašao je veliki broj svirača. Gotovo svi koji danas rade kao profesori gitare, ili su izvođači u Crnoj Gori ili van nje, bili su moji učenici. Međutim, ono što je danas loše i na čemu treba raditi jeste vraćanje publike na koncerte klasične muzike, jer ima je mnogo manje nego ranije.
Opširnije u Pobjedi
