Nezadovoljna supruga u neispunjenoj bračnoj vezi, suprug koji je vara sa sestrom i polumisteriozni tip koji šeta sa kamerom i filmskim trakama... Siže filma „Seks, laži i video-trake“ („Sex, Lies and Videotape“) na prvi pogled djeluje kao neki čudnjikavi tekst u magazinu koji biste vjerovatno preskočili. No, stvar postaje sasvim drugačija kada shvatite da je ovu pripovijest napisao Stiven Soderberg - i to za samo nekoliko dana.
Sa popriličnom lakoćom za tadašnjeg anonimusa, za malo više od jednog mjeseca režiser i scenarista završio je projekat koji će promijeniti tok razvoja nezavisne „indi“ produkcije, ali i filma uopšte.
Slobodni umovi
Nakon nekoliko kratkometražnih filmova Soderberg je napisao sad već čuveni scenario koji se vrti oko seksa. Prilično jednostavan skript u kojem En (Andi Makdauel) razgovara sa Grahamom (Džejms Spajder) o najintimnijim detaljima, prenešen je na platno bez mnogo muke. Ipak, ključ ubjedljivosti ovog filma leži upravo u dijalozima i svojevrsnoj slobodi glavnih likova da kažu ono što im je zaista na umu, a ne u eksplicitnom prikazu seksa.
Kako je Soderberg i sam kazao u jednom od intervjua, sve četiri „glavne uloge“ koje nonšalantno pratimo u ovoj zanimljivoj priči, reflektuju njegovu ličnost. Pritom, čitava priča inspirisana je njegovom propalom ljubavnom vezom s kraja osamdesetih.
Producenti su odabrali konačan naziv filma, ali Soderberg je kasnije otkrio da većina nije bila zadovoljna ni njegovom otvorenošću, ni samom temom. Bez obzira na to što govorimo o kraju osamdesetih, Soderberg je odabrao veliki tabu da lansira karijeru.
Lagani dobitnik
I zaista, te 1989. godine bila je to vrlo čudnjikava situacija. Soderberg je izabrao samo riječi da se bori protiv tako čudnjikavog filmskog „ambijenta“, u kojem je seks rijetko prikazivan toliko intimno.
Organizatori festivala u Kanu i te kako su znali da nagrade takve filmske podvige prije 30 godina. Ne treba da nas čudi to što je tadašnji predsjednik žirija Vim Venders s lakoćom odlučio da proglasi „Sex, Lies and Videotape“ dobitnikom Zlatne palme. Ne bi trebalo zaboraviti da Vendersu i ostalim članovima žirija nije bilo nimalo lako da odaberu ovaj film pored ostvarenja „Do The Right Thing“ (Spajk Li), „Black Rain“ (Šohej Imamura), „Mystery Train“ (Džim Džarmuš) i „Dom za vješanje“ (Emir Kusturica).
Njihova odluka bila je teška - i veoma važna. Kanski uspjeh nije lansirao samo Soderbergovu karijeru, nego i filmsku budućnost Endi Makdauel i Džejmsa Spajdera, koji je te godine u Kanu osvojio i priznanje u kategoriji najboljeg glumca.
L. M.
(FOTO: collectors.com)
