„Kao obično, izbori za EP pokazali su da ništa nije tako jednostavno kao što mnogi priželjkuju, da se Don Kihot ipak nije borio protiv grdnih gorostasa nego protiv običnih vjetrenjača, te da se trenutna raspoloženja u Europi ne mogu svesti na borbu između uzvišenih euroidealista i nakaznih populista“, kaže za Pobjedu hrvatski istoričar, pisac, professor emeritus na američkom univerzitetu Jejl (Yale) Ivo Banac.
„Živimo još uvijek u manje-više istoj EU, raznolikoj, podijeljenoj po povijesti, tradicijama, političkim kulturama, razvojnim dostignućima i – da ne zaboravimo – po interesima. Francuzi su centralisti, Nijemci federalisti. Makron želi letjeti na Mars, a Heiko Mas misli da je i Perzijski zaljev izvan njemačkog orbita. Moglo bi se reći da su na ovim izborima izgubile najveće grupacije – pučani (od 216 na 182 mandata) i socijalisti (od 185 na 154), zatim konzervativci i reformisti (gdje su gubici odlazećih britanskih konzervativaca bili presudni) te krajnja ljevica (GUE-NGL).“
POBJEDA: Ko su dobitnici?
BANAC: Liberali (od 69 na 108), zeleni (od 52 na 74) i desnica (ID, od 36 na 73). No, kad pogledate mapu Europe, dobit ćete malo jednostavniju sliku: od Baltika do Balkana najviše su odnijeli pučani (Švedska, Litva, Njemačka, Austrija, Slovenija, Hrvatska, Mađarska, Rumunjska, Bugarska, Grčka), ponekad u kombinaciji s desnijim strankama (Latvija, Poljska, Slovačka). Na rubovima ovog prostora (Beneluks, Danska, Estonija, Finska) i u Českoj pobijedili su liberali, ponekad u kombinaciji s pučanima ili socijalistima.
Francuska i Italija pretežno su za desnicu, a Portugal, Španjolska i Malta za socijaliste. Drugim riječima, ništa posebno zabrinjavajuće.
POBJEDA: Je li zabrinjavajuće to što je ,,Nacionalni skup“ Marin le Pen dobio procent više glasova od ,,Renesanse za Evropu“ predsjednika Makrona?
BANAC: Makron je prilično oslabljen. Ni njegovo političko ponašanje, ni rezultati neće ga dugoročno preporučiti francuskim biračima. Nakon lošeg golističkog i lošeg lijevog predsjednika, Francuska je dobila lošeg centristu. No, za razliku od svojih neposrednih prethodnika, Makron pokazuje liderske ambicije koje su posve nerealne. To ga čini ranjivim. Očito ,,Nacionalni skup“ odgovara na neka pitanja koja se ne mogu rješavati unutar kruga francuskih republikanskih dogmi ili megalomanskih pretenzija pariške elite.
POBJEDA: Konsolidacija EU je prioritet, ponavlja predsjednik Makron. Ništa od proširenja ili…
BANAC: Ako je to Makronov prioritet, onda će se izgubiti veoma mnogo vremena na važnijim poslovima, a to su prije svega proširenje EU, ne samo prema preostalim balkanskim zemljama, nego i prema Ukrajini. Makronov stav je pod utjecajem uvriježenog suprematizma zapadnoeuropskog kruga.
POBJEDA: Što to znači?
BANAC: Ono što se nekoć jasno iskazivalo šovenskim pogrdama, danas se krije pod zastorom zamršene procedure, koja je za jedne ovakva, a za druge onakva. Makedonija je jednostavno prevarena. Džabe je postala Sjeverna. Za Srbiju će se uvijek naći neki izgovor, premda politički gledano, kao jedini otvoreni ruski satelit na Balkanu, ni po kojem pravilu u tom smislu ne bi smjela uopće biti uzeta u obzir, barem dok ne prekine sa svojom podrivačkom politikom prema susjedima i ne prizna Kosovo.
POBJEDA: Što ćemo sa Crnom Gorom? Hrvatska od 1. januara 2020. Predsjedavajuća EU, može li Crna Gora očekivati pomoć?
BANAC: Kad bi Hrvatska vodila promišljenu nacionalnu politiku, takvo pitanje se uopće ne bi postavljalo. Nažalost, u to ne možemo biti sigurni. Mnogo toga se nagomilalo što ukazuje na nemoć hrvatske politike – od povođenja za dvosmislenim briselskim bontonom do moćnog utjecaja pojedinih vanjskopolitičkih lobija, ne isključujući srpskog, koji je uostalom dio vladajuće koalicije. Zatim, imate stare prevejance koji zastupaju „liberalnu“ tezu o tomu kako svi preostali balkanski kandidati moraju biti primljeni u isti tren – u paketu. Tako bi se oni koji su stvarali problem nagradili istom mjerom kao oni koji su ih rješavali.
Kao i u Crnoj Gori, gdje ne možete očekivati od svih da će voditi crnogorsku politiku, ista pojava se može primijetiti i u Hrvatskoj. Sve su to ostaci velikosrpskog utjecaja u raznim oblicima.
POBJEDA: Nasuprot predsjedniku Makronu, buduća predsjednica EK Ursula fon der Lajen poručuje da ,,vrata EU moraju ostati otvorena“. Kome vjerovati?
BANAC: Premda stavove nove predsjednice Komisije ne treba poistovjećivati s onima njemačke vlade u kojoj je donedavna vršila dužnost ministrice obrane, postoje mnogi dokazi koji upućuju na razlike između francuskog i njemačkog stave o proširenju. Ovo je pitanje za Makrona - aspekt njegovih promišljanja o reformi EU, odnosno Europi više brzina, drugim riječima o novoj raspodjeli moći unutar EU u kojoj Francuska vidi svoju šansu za mnogo više utjecaja. Njemcima to nije toliko bitno, premda su i oni svjesni da nove članice, barem po sadašnjim pravilima, nužno umanjuju nadmoć „stare Europe“. Komu trebaju dodatne glavobolje s nekim novim Orbanom ili Kačinskim?
POBJEDA: Kako tumačite nedavnu posjetu predsjednika Makrona Beogradu?
BANAC: Borba za prestiž ključ je za Makronove nastupe općenito, premda njegovi pokušaji često podsjećaju na nezgode legendarnog inspektora Kluzoa u izvedbi Pitera Selersa. Makron bi želio riješavati mnoga zamršena pitanja, ali po svemu sudeći nema strpljenja za suptilnosti pojedinih situacija. U Parizu i Jerevanu došaptavao se sa Tačijem o potrebi „korekcije granica“ između Kosova i Srbije, a u Berlinu je vikao na Haradinaja da nije u položaju da bilo što zahtijeva. Moglo bi se zaključiti da neće dočekati novi spomenik zahvalnosti Francuskoj na Kalemegdanu, među ostalim i zato što će se pokazati da su mu francuski birači najveća prepreka.
POBJEDA: Ipak, pokazalo se da je u jednom imao pravo: premijer Haradinaj zaista nije u prilici da bilo što zahtijeva.
BANAC: Ne ulazeći u razna tumačenja Haradinajeve ostavke, jasno je da je na njega izvršen pritisak kako bi ga se prisililo popustiti u pregovorima sa Srbijom i u vezi s pitanjem carina. Naime, čini se da je posve normalno što Srbija pritišće svaku najmanju zemlju Srednje Amerike ili Oceanije da odustane od priznanja Kosova, ali nije normalno kad se Kosovo brani od ovakve politike bojkota i nipodaštavanja. Tako i za Haradinaja ne vrijedi pravno načelo „non bis in idem“.
Bilo kako bilo, pregovori Srbije i Kosova neće biti nastavljeni dok se ne posloži nova Komisija.
POBJEDA: Zvanični Beograd polaže velike nade u novog visokog predstavnika EU za vanjsku politiku, Španca Žozepa Borela. Imaju li te nade osnova?
BANAC: Tek ćemo vidjeti kako će se ponašati ovaj unitaristički Katalonac, protivnik nezavisnosti svoje domovine, koji je kao španjolski ministar vanjskih poslova sustavno priječio priznanje Kosova.
POBJEDA: Vjerujete li da će predsjednik Aleksandar Vučić na kraju potpisati ,,pravno obavezujući sporazum“ sa Kosovom?
BANAC: Čisto sumnjam.
POBJEDA: Zašto?
BANAC: Zato što bi to značilo prekid sa cijelom njegovom politikom i razlaz s ruskim prioritetima na Balkanu. Ne vidim što bi mu Zapad mogao ponuditi zauzvrat, osim nešto bržeg pristupa EU, što opet ne mora biti obavezno za sve zemlje članice. Uostalom, Vučić se nije pretrgao kako bi demantirao mišljenje Nenada Popovića, Putinova čovjeka u Vučićevoj vladi, koji je posve smireno izjavio kako je Briselski sporazum mrtav i kako je Srbija završila s europskim integracijama. To je bila ruska poruka.
POBJEDA: Što je tačno ruska poruka?
BANAC: Moskva je protiv sporazuma, jer bi rješenje sukoba između Srbije i Kosova predstavljalo poraz ruske politike i utjecaja na Bakanu. No, nikada ne reci „nikada“. Niz demonstracija u Moskvi govore o demokratskim potencijalima ruske opozicije. Putinova Rusija stagnira, unutarnji sukobi se množe. Neki tvrde da je Rusija danas slabija od dorevolucionarne carske Rusije te da je izgrizaju pokreti za nezavisnost poput onih u Tatarstanu i Baškortostanu. U konačnici, imperijalizam se uvijek vraća kao bumerang, bez obzira na upornost imperijalnih elita.
Kada je riječ o Srbiji, i drugi su protiv sporazuma sa Kosovom protiv sporazuma sa Kosovom.
(Opširnije u današnjoj Pobjedi)
