Prvi čarobni brijeg koji je ugledao bila je moćna stijena, koju je posmatrao iz svoje sobe u malom selu, gdje je odrastao.
"Gledao sam u tu stijenu kroz prozor moje sobe u kojoj sam odrastao i taj mali okvir sam ponio kao nekakvu želju, emociju da taj okvir proširim, da se nađem na vrhu te stijene i vidim šta je iza. Sretao sam planinare koji su išli na Durmitor, Maglik, Volujak i te okolne planine, koji su bili sa rancima, karabinerima, užadima, sve me to impresioniralo i poželio sam da jednoga dana izgledam tako. Naravno, mnogo godina kasnije ja sam i izgledao tako i kada sretnem dječicu po crnogorskim katunima i vidim da me gledaju razgoračenih očiju ja im samo kažem treba da zavolite planinu", naveo je.
Obilazeći mnoge planine, shvatio je da je najljepša ona slika oivičena malim okvirom iz djetinjstva. Pričao je da je planinare teško razumjeti, šta ih to tjera da se nađu u prirodi, u studenim i ledenim planinama, da hodaju ivicom noža i provalije, koja znači tanku liniju između života i smrti.
"Teško je iz takve perspektive objasniti koji je to motiv. Valjanog odgovora nema. Mene motiviše ta težnja ka Bogu, ka visinama, ka tom usponu, koji je prije svega u sferi duha. Čini mi se da ništa na zemlji nema taj odraz uspona ka Bogu kao uspon na planini. Nije cilj naći se samo na toj tački, jer kada se nađete morate vrlo brzo da siđete, nego kompletan uspon, put i putevi, ta magija, ljubav, čarolija je odraz borbe koja se odvija u samom čovjeku. Čini mi se da je to prožimanje fizičkog i duhovnog, a emocija prema planini je najčistija emocija koju može čovjek da osjeti", pričao je Radović.
On iza sebe ima osvojene planine Mon Blan (Alpi), Akonkagva (Andi), Manaslu (Himalaji) , Denali (McKinley), Elbrus (Kavkaz), ali i mnoge druge.
U nastavku pogledajte cijeli njegov govor:
